Profesor Alan Channing: otkriće visokogorskih žaba na Kilimanjaru i ekskluzivni intervju

Na padinama Kilimanjara otkrivena je dosad nepoznata populacija žaba vrste Amietia wittei , koja nastanjuje područja do 4.100 m nadmorske visine. Žabe su prvi uočili menadžeri Altezza Travela tijekom uspona na Kilimanjaro u srpnju 2024. Fotografije su poslane Tanzanijskom institutu za istraživanje divljih životinja (TAWIRI) i profesoru Alanu Channingu – poznatom herpetologu iz Južne Afrike i jednom od vodećih svjetskih stručnjaka za žabe. 

Time su započele pripreme za ekspediciju, uključujući pribavljanje potrebnih dozvola za istraživanje unutar nacionalnog parka i izradu rute za tim znanstvenika.

Do veljače 2025. sve je bilo spremno. Channing je stigao u Tanzaniju i, zajedno s istraživačima TAWIRI-ja, razradio detaljan plan ekspedicije. Zatim su s timom vodiča Altezza Travela krenuli prema Kilimanjaru, rutom duž zapadne padine vulkana, prelazeći 5 rijeka na visinama do 4.100 m nadmorske visine. U međuvremenu smo imali priliku bolje upoznati svjetski poznatog herpetologa i razgovarati s njim o njegovoj karijeri, znanstvenim interesima, klimatskim promjenama i mnogim drugim temama.

Intervju s prof. Alanom Channingom

– Recite nam nešto o sebi – o svojoj obitelji, preseljenju u Južnu Afriku i trenutku kada se javio interes za vodozemce.

Rođen sam u obitelji srednje klase. Moj je otac radio u telefonskom odjelu pošte. Mislim da se obitelj preselila iz Engleske u Južnu Afriku kako bi pobjegla od hladnoće i vlage, a moj je otac mogao nastaviti raditi u Južnoafričkoj pošti.

Za žabe sam se zainteresirao još kao student preddiplomskog studija – među mojim kolegama biolozima uglavnom su bile slabo poznate. John Charles Poynton, jedan od najvažnijih suvremenih znanstvenika specijaliziranih za žabe, često je posjećivao Zavod za zoologiju. Iako su žabe dio herpetologije, koja obuhvaća i zmije, guštere, krokodile i kornjače, kao zoolog za te druge skupine imam tek usputan interes.

– Mnogi možda ne razumiju u potpunosti čime se herpetolozi bave. Možete li objasniti bit svojeg rada i zašto je važan?

Moje se područje stručnosti odnosi na odnose među životinjama i na nazive koji se primjenjuju na različite vrste. To se područje (taksonomija) oslanja na istraživanja genetike, ponašanja, ekologije i tjelesnog oblika proučavanih životinja.

Mnoge je vrste teško prepoznati kao zasebne – nazivaju se „kriptičnima”.Kriptične vrste blisko su srodne vrste koje se izgledom gotovo ne razlikuju, ali pokazuju znatne genetske razlike. Ako se kriptične vrste ne prepoznaju, ne mogu se ni štititi, a moguće koristi koje bi mogle imati za ljudsko društvo nikada se ne bi ostvarile.

– U javno dostupnim izvorima navodi se da ste tijekom karijere opisali više od 140 novih vrsta i rodova žaba. Koliko je ta brojka točna?

Ta brojka nije točna – riječ je prije o 54 vrste i roda, od kojih su neki u međuvremenu preraspoređeni.

– Koje trenutke u karijeri ili otkrića smatrate najvažnijima?

Moja se karijera uglavnom sastojala od predavanja studentima preddiplomskog studija i mentoriranja studenata viših godina. Istraživanja su se odvijala tijekom sveučilišnih praznika ili u razdobljima kada nisam imao nastavu. U tom smislu nije bilo prijelomnih trenutaka. 

Taksonomija nema „značajna” otkrića. Svaki je korak poput cigle koja će se ugraditi u zgradu. Nijedan pojedinačni korak nije važniji od drugoga. Ipak, uvijek mi je bilo veliko zadovoljstvo vidjeti doktoranda kako diplomira, a zatim pronalazi vlastiti put u svijetu.

– S kojim se izazovima susrećete pri potrazi za novim vrstama? Jeste li ikada pretpostavljali postojanje nepoznate vrste, ali je niste uspjeli pronaći?

Izazovi se najčešće odnose na težak pristup lokalitetu, primjerice ako je vrlo udaljen i nalazi se u pustinji. Među novijim izazovima su i visoke cijene istraživačkih dozvola u pojedinim zemljama, srećom ne u svima, jer službenici smatraju da su svi strani znanstvenici imućni.

Mnoga se otkrića dogode slučajno – novu vrstu nije moguće planirati pronaći. Nikada nisam unaprijed pretpostavljao postojanje nove vrste, ali se ponekad iznenadim kada se pojavi. Čak su i dobro istražena područja oko Cape Towna, primjerice, posljednjih godina dala mnoge nove vrste.

– Postoje li neke vrste, rijetke ili nedavno otkrivene, koje su vam posebno zanimljive?

Uvijek mi je drago pronaći jednu od žaba wot-wotwot-wot – uobičajeni naziv za vrstu Phlyctimantis keithae iz porodice Hyperoliidae, kao i žabe trkačice. Lako ih je promatrati i doista su zanimljive. Žabe trkačice, kao što im ime govori, ne skaču i ne penju se. Imaju tanke noge te hodaju ili trče.

– Posljednjih desetljeća klimatske promjene postale su jedno od najvažnijih pitanja. Imali ste rijetku priliku raditi i prije i nakon što su njihovi učinci postali široko prepoznati. Iz vaše perspektive, kako je globalno zatopljenje utjecalo na ekosustave, osobito na vodozemce? Jeste li primijetili da neke vrste nestaju zabrinjavajućom brzinom?

Iako je teško razdvojiti učinke klimatskih promjena od uobičajenih oscilacija populacija, jasno je da je mnoge vrste, nekada česte, danas teško pronaći. Stopa pada brojnosti većine vrsta žaba nije poznata jer ih nitko sustavno ne prati. Premalo je znanstvenika koji se bave vodozemcima. Nije mi poznato da je ijedna vrsta žabe u Africi nestala. Obično ih se nije vidjelo nekoliko godina zato što ih nitko nije tražio. Koliko ljudi uopće može prepoznati vrstu žabe?

Najveća prijetnja vodozemcima smo mi ljudi – pretvaranje prirodne vegetacije u monokulturne usjeve i gradovi koji se stalno šire. Najugroženije su vrste koje žive u obalnim područjima, jer su to mjesta na kojima ljudi vole živjeti i koja mijenjaju.

Velike žabe bikovke koje žive u suhim područjima snažno su pogođene jer se prekomjerno hvataju, što dovodi do neuspješnog razmnožavanja. Čak i ondje gdje su zakonom zaštićene, i dalje ih se skuplja, prodaje i jede. Južna Angola i sjeverna Namibija dobri su primjeri.

– Povod našeg susreta je otkriće žaba vrste Amietia wittei, koje se obično nalaze u tropskim šumama Kilimanjara i planina Rwenzori, na visinama do 2.800 m nadmorske visine. Po čemu je ovo otkriće posebno? Što nam može reći o visokogorskim ekosustavima?

Žabe mogu živjeti do oko 3.000 m nadmorske visine, gdje ih nalazimo u tekućim potocima. Ako se potoci zalede, žabe mogu preživjeti ispod leda. No otkriće žaba koje žive na 4.000 m pokazuje da su mnogo sposobnije preživjeti u teškim uvjetima.

Ne moraju se nositi samo s izrazitom hladnoćom zimi, nego moraju pronaći i hranu. Ova žaba pronađena na gotovo 4.000 m na Kilimanjaru uspijeva preživjeti, a znamo da se, među ostalim, hrani malim kornjašima. Kako kornjaši preživljavaju, drugo je pitanje.

– Na kojim projektima trenutačno radite? Zanimaju li vas i druga područja znanosti?

Među mojim je projektima revizija žaba bikovki diljem Afrike, od Senegala do Južne Afrike. Kolege i ja također pokušavamo razjasniti broj vrsta patuljastih krastača, koje sve izgledaju slično i žive u polupustinjama ili pustinjama.

Zanima me biološka povijest Afrike. Kada su nastale šume i travnjaci, i zašto? Kada su se pojavile različite skupine životinja te što je potaknulo diferencijaciju i nastanak vrsta?

***

Tim Altezza Travela zahvaljuje profesoru Alanu Channingu na sudjelovanju u ovom važnom znanstvenom projektu, kao i na toplim i zanimljivim večerima ispunjenima pričama o afričkom životinjskom svijetu.

Više o otkriću nove populacije žaba i znanstvenoj ekspediciji pročitajte u članku „Na Kilimanjaru otkrivena žaba koja živi na najvećoj nadmorskoj visini u Africi”.

Želite li saznati više o putovanjima u Tanzaniji?

Stupite u kontakt s našim timom. Istražili smo najvažnija odredišta diljem Tanzanije. Naši savjetnici za putovanja iz regije Kilimanjara rado će podijeliti praktične savjete i pomoći vam u planiranju putovanja.

Otkrijte još zanimljivih članaka