Nacionalni park Mkomazi

Kao i u drugim parkovima sjeverne Tanzanije, veljača je u Mkomaziju vruća, uz povremene kiše. Većina biljojeda zadržava se blizu brane Dindira. Ondje se gotovo uvijek mogu vidjeti žirafe, slonovi, nojevi i zebre. U vodenim površinama parka žive krokodili. Većinu vremena provode u vodi, ali povremeno izlaze na obalu.

Veljača je odlična za promatranje ptica: ptice selice iz Europe i Azije borave u Mkomaziju, a raznolikost vrsta tada je na vrhuncu. U Mkomaziju je dosad zabilježeno gotovo 400 vrsta ptica, a popis se i dalje širi. Ovdje se mogu vidjeti različite vrste kljunorožaca, šarenih čvoraka, nektarinki i ptica grabljivica, među mnogim drugima. Raznoliki ekosustavi Mkomazija čine promatranje ptica ovdje posebno zanimljivim.

Početak ožujka jedno je od najboljih razdoblja za safari u Tanzaniji općenito. U to vrijeme u svim parkovima ima malo putnika, pa se priroda može promatrati uz minimalan broj drugih safari vozila. U Mkomaziju ih obično nema više od 10 dnevno.

U Mkomaziju se mogu vidjeti glavni predstavnici afričke faune: slonovi, žirafe, nojevi, zebre i antilope. Iako u manjem broju nego u drugim sjevernim parkovima, prisutni su i lavovi. Oko vodenih površina u parku moguće je promatrati krokodile.

Tijekom stanke za ručak na uređenom mjestu možda ćete vidjeti damane – male dlakave životinje koje su, iznenađujuće, biološki najbliži srodnici slonova. Vaš safari vodič objasnit će vam više o njima.

Travanj je kišna sezona diljem Tanzanije. U safari parkovima ima manje putnika, a hoteli i lodgeovi imaju znatne sezonske popuste. Smještaj je 1,5 do 2 puta povoljniji nego u siječnju ili kolovozu. Ovaj mjesec preporučujemo putnicima koji žele upoznati safari parkove Tanzanije u mirnijem razdoblju i uz niži trošak.

Iako kiša obično pada svaki dan, ponekad ima i suhih dana. Osim toga, kiše ne traju cijeli dan: najčešće počinju poslijepodne i završavaju noću. Ako na safari vožnju krenete ujutro, gotovo sigurno ćete se vratiti u lodge prije nego što kiše postanu jače.

Pojavom sezonskih izvora vode životinje – slonovi, antilope, žirafe i drugi stanovnici savane – rasprše se po rezervatu. Više se ne moraju zadržavati uz branu Dindira i mogu se vidjeti bilo gdje u Mkomaziju.

Svibanj je posljednji mjesec kišne sezone. Kao i u travnju, lodgeovi imaju najniže cijene u godini, a posjetitelja u parku gotovo nema. Ovaj mjesec preporučujemo putnicima koji žele vidjeti kako nacionalni parkovi Tanzanije izgledaju bez drugih posjetitelja. U cijelom Mkomaziju vjerojatno će u isto vrijeme biti samo 1 – 2 vozila.

Na safariju se vide glavni stanovnici savane: slonovi, žirafe i antilope. Grabežljivaca je u Mkomaziju manje nego u drugim parkovima sjeverne Tanzanije, ali uz malo sreće možete vidjeti lavove. Druge velike mačke, poput geparda i leoparda, rjeđe se susreću. Ponekad je životinja više nego inače: park graniči s kenijskim Nacionalnim parkom Tsavo West, pa migracijska krda antilopa, zebri i drugih papkara prelaze iz Kenije.

U lipnju u Tanzaniji završava kišna sezona. U parkovima je više putnika, a cijene lodgeova postupno rastu. Ipak, početkom mjeseca još se mogu iskoristiti sezonski popusti.

Unatoč početku turističke sezone, u Mkomaziju neće biti toliko posjetitelja kao u Tarangireu, Serengetiju ili Ngorongoru. Ovaj nacionalni park vrijedi uključiti u program putovanja ako želite provesti dan ili 2 dalje od drugih posjetitelja i u mirnijem ritmu prirode.

Lipanj je vrlo dobro vrijeme za posjet glavnoj atrakciji Mkomazija, utočištu za nosoroge. Otvoreno je za obične putnike relativno nedavno, 2019. Izgledi da ovdje vidite jednu od najrjeđih životinja Afrike znatno su veći nego u drugim parkovima.

Srpanj je jedan od najsuših mjeseci u godini. U Mkomaziju je to posebno vidljivo: u parku ima malo izvora vode, a krajolici prelaze iz jarko zelene u pustinjsku žutu boju. Trava se suši, pa je lakše uočiti manje stanovnike savane, poput afričkih zečeva, mungosa i manjih antilopa. Češće nego u drugim mjesecima mogu se susresti i ugroženi afrički divlji psi. Ova je vrsta pod prijetnjom izumiranja, a Mkomazi je jedno od rijetkih mjesta u Africi gdje se može vidjeti u razmjerno većem broju.

Veliki sisavci – slonovi, žirafe, zebre i bivoli – najčešće se zadržavaju blizu brane Dindira. Susreti s grabežljivcima – lavovima, leopardima i gepardima – rjeđi su nego u drugim sjevernim parkovima, ali u srpnju i ostalim ljetnim mjesecima lakše ih je uočiti zbog manje vegetacije.

Kolovoz je najprometniji safari mjesec u godini. Tada u Tanzaniju dolazi najveći broj putnika, a u poznatim parkovima poput Ngorongora, Tarangirea i Serengetija ima prilično mnogo terenskih vozila. Broj posjetitelja Mkomaziju također raste, ali ne toliko kao u glavnim sjevernim parkovima. U isto vrijeme u cijelom parku možete susresti do 10 vozila. S obzirom na veličinu Mkomazija, vjerojatno ih nećete ni primijetiti.

Zbog suše u parku ima malo trave, pa su životinje lako vidljive. Velike sisavce – slonove, zebre, žirafe i antilope – najlakše je pronaći u blizini glavnog izvora vode u parku, brane Dindira. Nakon posjeta brani možete nastaviti prema utočištu za nosoroge, gdje se može promatrati obnova populacije jedne od najrjeđih životinja Afrike. Ondje možete susresti i mladunče nosoroga koje je Altezza Travel posvojila.

U rujnu se u Tanzaniji nastavlja suha sezona. Kao i kolovoz, ovo je popularno vrijeme za safari, a sezonski promet približava se vrhuncu. Mkomazi je tada jedan od rijetkih parkova gdje se priroda može promatrati dalje od drugih putnika. Mogu se vidjeti glavni stanovnici afričke savane: lavovi, slonovi, nojevi, zebre, antilope i žirafe. Na riječnim obalama mogu se vidjeti krokodili.

Mkomazi graniči sa zapadnim Tsavom, jednim od glavnih safari parkova u Keniji, pa životinje s kenijske strane povremeno ulaze na njegovo područje. Zbog toga su susreti s divljim životinjama Afrike češći nego što bi se očekivalo. Poznato utočište za nosoroge u Mkomaziju odvojeno je od Tsava: kako bi bili zaštićeni od krivolovaca, najvrjednije životinje Afrike ne mogu napustiti Mkomazi. Promatrati ih je moguće u bilo koje doba godine.

Listopad je jedan od najboljih mjeseci za safari u Tanzaniji. Broj putnika u parkovima se smanjuje, a hoteli počinju uvoditi sezonske popuste. Sezonske kiše još nisu počele, a vrijeme je ugodno toplo.

Iako se susreću rjeđe nego u drugim sjevernim parkovima, u Mkomaziju se i dalje može vidjeti afrički Big Five: slonovi, lavovi, bivoli, leopardi i nosorozi. Nosorozi su posebno važan razlog za posjet Mkomaziju jer ih je ovdje gotovo zajamčeno moguće vidjeti.

Nosorozi u Mkomaziju žive u posebnom utočištu koje ne mogu slobodno napustiti. Utočište ima poseban režim ulaska za posjetitelje, a njegove stanovnike stalno čuvaju naoružani rangeri. To je jedno od rijetkih mjesta u Africi gdje nosorozima ne prijete krivolovci.

U studenome u Mkomaziju počinju sezonske kiše. U sjevernim parkovima gotovo da nema drugih putnika, a cijene smještaja, kao i u travnju, među najnižima su u godini. U tom razdoblju Mkomazi dnevno posjeti samo nekoliko safari vozila. Ako želite upoznati prirodu Afrike bez gužve drugih putnika, studeni je dobar izbor. Poslijepodnevne kiše su moguće, ali do tada ćete se vjerojatno već vratiti u lodge, pa vlažno vrijeme neće bitno ometati program.

Uz glavne predstavnike afričke faune – Big Five, zebre i antilope – u Mkomaziju se mogu promatrati i afrički divlji psi. Ova je vrsta izložena riziku potpunog izumiranja, a upravo u Mkomaziju Zaklada Tony Fitzjohn provodi uspješan projekt obnove njihove populacije.

Prosinac je prijelazni mjesec između jesenskog zatišja i aktivne zimske safari sezone. Početkom mjeseca mnogi hoteli još uvijek nude sezonske popuste, pa se ovaj nacionalni park može posjetiti uz niži trošak nego u kolovozu ili veljači.

Veliki sisavci – slonovi, žirafe, zebre i antilope – obično se zadržavaju blizu akumulacije Dindira. Iako je grabežljivaca u Mkomaziju manje, ponekad se mogu vidjeti lavovi. Velike mačke, poput leoparda i geparda, rjeđe se susreću.

Prepoznatljiva atrakcija Mkomazija je utočište za nosoroge. Otvoreno je tijekom cijele godine, a ondje se gotovo uvijek mogu vidjeti najrjeđi stanovnici savane. Takva mogućnost ne postoji čak ni u poznatom Ngorongoru.