Gdje se nalazi Kilimanjaro i po čemu je poznat?

Kada se u razgovoru spomene Kilimanjaro, mnogi odmah pomisle na afrički kontinent na kojem se ova planina nalazi. Ipak, ne zna svatko točno u kojoj je zemlji. Još manje ljudi zna po čemu je Kilimanjaro poseban. U nastavku donosimo više o najvišoj samostalnoj planini na svijetu.

U ovom članku obrađujemo:

• točnu lokaciju Kilimanjara.
• zašto se naziva najvišom samostalnom planinom na svijetu.
• je li planina doista sastavljena od nekoliko vulkana.
• kako jedna planina obuhvaća 5 klimatskih zona.
• jedinstvenu floru i faunu endemsku za Kilimanjaro.
• kamo otići da biste Kilimanjaro vidjeli uživo.

Gdje se nalazi Kilimanjaro?

Svi smo u školi imali geografiju. Često se tražilo da se određeno geografsko obilježje označi na slijepoj karti. Kada biste ljude pitali gdje se nalazi poznata planina Kilimanjaro, samo bi rijetki odgovorili točno. Najčešće se spominje jedna od 2 zemlje: Kenija ili Tanzanija.

Kenija ili Tanzanija?

Ponekad se s Kilimanjarom dogode i pogreške. Putnici koji žele vidjeti veliku planinu poznatu po ledenjacima na vrhu krenu prema Keniji. Tek po dolasku saznaju da je planina zapravo u susjednoj Tanzaniji. Kilimanjaro tada mogu promatrati samo iz daljine, i to ako vrijeme dopusti.

Dvije perspektive Kilimanjara

Zašto se ta zabuna i dalje ponavlja? Razlog je u tome što se najprepoznatljiviji pogled na planinu otvara iz Nacionalnog parka Amboseli. Taj se prizor često smatra ikoničnim: planinu promatrate s ravnice po kojoj se kreću slonovi. U istom kadru nalaze se najveće kopnene životinje i najviša planina Afrike. Taj je pogled zabilježen na tisućama fotografija, snimljen brojnim kamerama i prikazan u mnogim dokumentarnim filmovima.

Disneyjev animirani klasik „Kralj lavova” počinje prizorima izlaska sunca nad afričkom savanom. Krdo slonova kreće se kroz jutarnju maglu, a iznad scene uzdiže se snježni vrh najviše afričke planine.

Ni u Tanzaniji nije neobično vidjeti fotografije Kilimanjara snimljene iz kenijske perspektive. To ne znači da Tanzanija nema dobre poglede na ovu planinu. Ima ih mnogo. Ključna je razlika u tome što u Tanzaniji, u blizini Kilimanjara, nema nacionalnih parkova u kojima se slobodno kreću slonovi.

Koordinate Kilimanjara

Kilimanjaro se oduvijek nalazio u Tanzaniji, čak i u vrijeme kada se ovo područje zvalo Tanganyika i bilo pod stranom upravom, najprije njemačkom, a zatim britanskom. Između susjednih Kenije i Tanzanije postojali su teritorijalni sporovi, uglavnom oko zemlje uz sjevernu stranu Kilimanjara. Sporove je 1982. riješio Međunarodni sud UN-a u korist Tanzanije. Sama planina cijelo je vrijeme ostala dio Tanzanije, a Kenija na nju nikada nije polagala pravo. To je lako vidjeti na bilo kojoj karti Kilimanjara.

Da bi se pitanje zaključilo, dovoljno je navesti koordinate Kilimanjara: 3°04′ S, 37°21′ E.

Prema geografskoj širini vidi se da je najviša planina Afrike vrlo blizu ekvatora. Nalazi se samo 3° ili 340 km južno od njega. Ekvator prolazi kroz sjevernije smještenu Keniju. U gradu Nanyuki, blizu planine Kenije, nalazi se oznaka mjesta kojim prolazi ekvatorska crta.

Za usporedbu, pogledajmo koordinate granice između Kenije i Tanzanije. Ako uzmemo točku sjeverno od Kilimanjara, na graničnom prijelazu Tarakea u Tanzaniji, njezine su koordinate 2°59' S, 37°34' E. Dakle, granica između 2 zemlje bliža je ekvatoru nego Kilimanjaro. Takav precizan geografski pregled ne ostavlja mnogo prostora za sumnju: najviša planina Afrike nalazi se u Tanzaniji i u cijelosti pripada toj zemlji.

Karta i adresa Kilimanjara

Točna adresa ove planine glasi: Afrika, Ujedinjena Republika Tanzanija, regija Kilimanjaro, okruzi Moshi Rural, Hai i Rombo. Kilimanjaro se u cijelosti nalazi unutar istoimenog nacionalnog parka. Najbliži grad je Moshi, smješten na njegovim južnim padinama. Relativno blizu, na udaljenosti od samo 60 km, nalazi se i Arusha, poznata kao turističko središte Tanzanije. Najbliža zračna luka je Kilimanjaro International Airport (JRO).

Nakon što ste pronašli Kilimanjaro na karti, vrijedi pobliže pogledati i samu planinu. U članku s kartama Kilimanjara prikazujemo što najvišu afričku planinu čini zanimljivom, koje rute vode prema vrhu i koje se još značajke ističu.

Po čemu je Kilimanjaro poseban?

Kilimanjaro nije samo najviši vrh Afrike s ledenjacima blizu ekvatora. Kao najviši afrički vrh, ubraja se u poznatih Seven Summits. Poznat je i kao najviša samostalna planina na svijetu. Taj je naziv ispisan na ploči na njegovoj najvišoj točki, vrhu Kibo. No što on zapravo znači?

Najviša samostalna planina

Većina planina dio je dugih planinskih sustava, odnosno planinskih lanaca. Nastaju kada se tektonske ploče potiskuju jedna prema drugoj, zbog čega se veliki dijelovi Zemljine kore izdižu. Himalaja i Ande vjerojatno su najpoznatiji primjeri.

Prije otprilike 25 milijuna godina Somalijska ploča počela se odvajati od Afričke ploče. Tako se u Africi počela oblikovati Velika rasjedna dolina. Rasjedanje je otvorilo pukotine u Zemljinoj kori i dovelo do nastanka nekoliko vulkana. Jedan od njih postao je Kilimanjaro, s 3 jasno odvojena vulkanska stošca: Kibo, Mawenzi i Shira. Planina Meru, vidljiva s vrha Uhuru, njegov je „mlađi brat”.

Iznad okolnih ravnica Kilimanjaro se uzdiže za 4.500 m na udaljenosti od 45 km. Taj izrazit visinski skok čini ga najvišom samostalnom planinom na Zemlji. Najbliža značajna vulkanska planina je tanzanijski Meru, oko 70 km jugozapadno. Kenijska planina Kenya još je jedan istaknuti uspavani vulkan, približno 300 km sjeverno. Kilimanjaro se uzdiže do 5.895 m nadmorske visine.

Je li doista najviši samostalni vrh na svijetu?

Kilimanjaro je doista najviša samostalna planina na kopnu. No ako pogledamo ispod površine mora, naslov najviše samostalne planine na Zemlji pripada Mauna Kei na Havajima. Od podnožja do vrha visoka je više od 10.000 m, a kilometrima uokolo nema drugih vrhova. Ipak, iznad razine mora izdiže se samo 4.207 m Mauna Kee. Zanimljivo je da je, poput Kilimanjara, i Mauna Kea vulkan.

Kilimanjaro je stratovulkan

Preciznije, riječ je o kompleksu 3 vulkana. Prije više od 2 milijuna godina pukotina u Afričkoj ploči oslabila je gornji sloj Zemljine kore i omogućila proboj rastaljenog materijala. Prvi vulkan dobio je ime Shira. Izbacivao je magmu i oblikovao posebnu kamenu strukturu koja se uzdizala nad savanom.

Milijun godina poslije podzemna aktivnost potisnula je novu rastaljenu lavu u velikoj erupciji zapadno od vulkana Shira. Tako je nastao drugi vulkan, Mawenzi, koji je erumpirao 2 puta.

Još pola milijuna godina kasnije između njih se izdigao treći i najviši vulkan, Kibo. Njegove snažne erupcije i tokovi lave razorili su prvi vulkan Shira. Zidovi Shire urušili su se, a na južnoj strani ostala je tek manja struktura s vrhom Cathedral Peak. Veći dio nekadašnjeg kratera Shira danas je ravna površina. Naziva se visoravan Shira i otvara pogled na najmlađi vulkan, Kibo. Ta posljednja velika erupcija oblikovala je Kilimanjaro kakav poznajemo danas.

Shira i Mawenzi prestali su biti aktivni i smatraju se ugašenim vulkanima. Mladi Kibo klasificiran je kao uspavani vulkan. Prema lokalnim predajama, posljednja erupcija dogodila se prije oko 300 godina, približno u 18. stoljeću. U njegovu unutarnjem stošcu, krateru Reusch, i dalje postoje fumarole iz kojih izlaze vrući plinovi. Ondje se mogu vidjeti tragovi vulkanske aktivnosti i pepelište. Povremeno se miris sumpornog plina osjeti čak i na vrhu Uhuru, smještenom na vanjskom rubu kratera.

Ledenjaci i snježna kapa

Veliki vulkan poznat je po svojoj ledenoj kapi. Rani europski istraživači teško su mogli povjerovati da se snijeg i ledeni zidovi nalaze tako blizu ekvatora. S vremena na vrijeme vrh prekriva bijeli sloj snijega, najčešće tijekom kišnih sezona. U pravilu postoje 2 razdoblja u godini kada na velikim visinama pada snijeg: dulja kišna sezona od ožujka do lipnja te kraće kišno razdoblje u studenome. Jednom smo tijekom cijele kalendarske godine satelitski pratili vrh Kilimanjara. U našem fotoreportažu možete vidjeti koliko se snijega godišnje nakupi na stošcu Kibo.

Nažalost, zbog globalnih klimatskih promjena ledeni pokrov na Kilimanjaru brzo nestaje. To ne pogađa samo središnji stožac ili rub kratera Kibo, nego cijelu planinu. Zbog toga su zabrinuti ekolozi, Uprava nacionalnih parkova Tanzanije i svi budući planinari. Ledenjaci bi ovdje mogli potpuno nestati u sljedećih nekoliko desetljeća.

5 klimatskih zona

Zbog izrazite visinske razlike Kilimanjaro obuhvaća više klimatskih zona. Svaka od njih ima vlastiti ekosustav. Dok se podnožje nalazi u području ekvatorskih šuma, vrh doseže visine na kojima se voda pretvara u led.

Padine Kilimanjara obično se dijele na 5 jasno određenih zona. Razlikuju se po temperaturama i obrascima oborina, a svaka ima i posebnu floru i faunu.

Pregled klimatskih zona Kilimanjara:

• Zona obradivih površina (800–1.800 m nadmorske visine): To su niže padine planine, prekrivene tropskim šumama. Temperature se ovdje uglavnom kreću između 25–30 °C. Kao što ime sugerira, riječ je o području koje se obrađuje za poljoprivredu. Lokalno stanovništvo najviše uzgaja banane, kukuruz i kavu. Kava s Kilimanjara posebno je cijenjena među poznavateljima.
• Zona prašume (1.800–2.800 m nadmorske visine): Ovdje počinje Nacionalni park Kilimanjaro. Ljudska aktivnost nije dopuštena, osim za putnike koji se penju na Kilimanjaro. Prašuma opravdava svoje ime s 1.500–2.000 mm oborina godišnje. Temperature se kreću od 10–25 °C. Gusta šuma čuva raznoliku floru, a nastanjuju je antilope, majmuni i ptičji svijet. Mnoge polazne točke ruta za uspon na Kilimanjaro nalaze se upravo u ovoj zoni.
• Zona vrijeska i planinskih livada (2.800–4.000 m nadmorske visine): Ovu zonu obilježava rjeđa vegetacija. U Altezza Travelu nazivamo je tajanstvenim „izgubljenim svijetom”. Ovdje rastu jedinstveni divovski seneciji, koji mogu doseći visinu do 10 m. Obratite pozornost na njih tijekom uspona na Kilimanjaro. Zbog ograničenih oborina lokalne su se biljke prilagodile tako da zadržavaju vodu ili dugo izdržavaju bez nje. Dnevne temperature najčešće se kreću između 5–20 °C.
• Zona visokogorske pustinje (4.000–5.000 m nadmorske visine): Često se naziva afroalpskom pustinjom. To je oskudan prostor u kojem prevladavaju stijene, uz malo vegetacije poput mahovina i lišajeva. Dnevne temperature variraju od 0 °C do 10 °C.
• Arktička zona (iznad 5.000 m nadmorske visine): Područje stijena i leda. Snijeg povremeno prekriva kamenu pustinju. Ova ledenjačka zona nema floru ni faunu. Čak i danju temperature često padaju znatno ispod 0 °C. Planinarima na Kilimanjaru ovo je najzahtjevnija zona zbog visinske bolesti i niskih temperatura.

Endemske biljke i životinje Nacionalnog parka Kilimanjaro

Padine Kilimanjara imaju posebne geološke, klimatske i druge uvjete. Na ovoj golemoj planini rastu mnoge biljke koje ne postoje nigdje drugdje na svijetu. Među njima žive i brojne životinje vezane upravo uz ovo područje.

U nastavku izdvajamo nekoliko biljaka i životinja: neke su doista jedinstvene, druge rijetke, a neke se, iako zanimljive, mogu pronaći i na obližnjim područjima izvan Kilimanjara.

Jedinstvene biljke Nacionalnog parka Kilimanjaro

Već smo spomenuli prepoznatljivi divovski senecio Kilimanjara (Dendrosenecio kilimanjari). Obilno raste u zoni planinskih livada i afroalpskih pustinja. Ove biljke nalik drveću mogu pohranjivati vodu u deblu kako bi preživjele duga razdoblja bez kiše. Divovske senecije pamte gotovo svi koji su se penjali na Kilimanjaro.

Zbog oblika podsjećaju na golemi kandelabar, a mogu narasti od 3 do 10 m. Na vrhu svake biljke nalaze se široki listovi prekriveni srebrnastim dlačicama. Listovi ih štite od mraza i snažnog sunca tipičnog za ove nadmorske visine. Divovski senecio najčešće uspijeva između 2.800 i 4.500 m nadmorske visine.

Ove dugovječne biljke u prosjeku rastu samo 3–5,5 cm godišnje. Smatra se da su najviši primjerci na Kilimanjaru stari gotovo 250 godina. Njihova pojava jedan je od upečatljivih prizora tijekom uspona.

Lobelia deckenii još je jedna karakteristična biljka Kilimanjara. Ne raste samo na ovoj planini, nego i na nekoliko drugih planina u istočnoj Africi. Teško ju je previdjeti, osobito zbog simetrično raspoređenih listova na stabljici. Ova lobelija može narasti 3–4 m.

Lobelia deckenii, slično kao Dendrosenecio kilimanjari, prilagođena je životu na velikim visinama i u zahtjevnim klimatskim uvjetima. Može skupljati i pohranjivati vodu. Osim što hrani biljku, ta voda štiti njezina unutarnja tkiva. Noću se pretvara u polumjesečaste komadiće leda. Iako su zanimljivi, ne treba ih vaditi iz biljke jer led služi kao zaštitna barijera za lobeliju.

Posebno privlačan cvijet, podrijetlom s Kilimanjara i još nekoliko planina u regiji, jest kilimanjarska vodenika (Impatiens kilimanjari). Ime je dobila po specifičnoj reakciji: kada sjemenke sazriju, i najlakši dodir može izazvati pucanje čahure i raspršivanje sjemena. To je evolucijski način širenja na veće područje.

Kilimanjarska vodenika ističe se u svojem prirodnom staništu. Ima prepoznatljiv oblik koji podsjeća na morskog konjica i često se naziva „cvijet slonove surle”. Cjevasta struktura otvara se pri vrhu i otkriva ružičastocrvene latice. Biljka obično naraste između 20 i 50 cm. Uspijeva u bujnom podrastu šumovitih područja Kilimanjara.

Još jedna endemska biljka Kilimanjara jest kilimanjarski smilj (Helichrysum kilimanjari). To je zeljasta biljka s cvjetovima nalik tratinčicama. Raste u zoni vrijeska i najčešće bira stjenovite terene Kilimanjara. U suhim, ogoljenim krajolicima tijekom uspona donosi rijedak prizor boje. Naziv „everlasting” upućuje na njezinu otpornost: uspijeva ondje gdje mnoge biljke ne bi preživjele. To je cvjetnica koja raste na najvećim visinama na padinama Kilimanjara, sposobna izdržati ledene noći i sušne uvjete.

Jedinstvena fauna Kilimanjara

Oko Kilimanjara živi mnogo endemskih vrsta. Među značajnijima su kilimanjarska rovka i mekodlaki miš Montemys delectorum. Oba mala sisavca još su slabo istražena, a dostupnih podataka o njima malo je. Nema čak ni dovoljno kvalitetnih fotografija koje bismo mogli prikazati.

Kilimanjarska rovka (Crocidura monax) nastanjuje alpske dijelove planine. Najčešće bira livade, pa i stjenovite terene. Ima kratko krzno u nijansama od smeđe do sive ili crvenkastosmeđe, razmjerno kratak rep u odnosu na tijelo, šiljatu njušku i male oči. Posebno je zanimljiva njezina prilagodba visinskim uvjetima s niskom razinom kisika i hladnim temperaturama. Točni mehanizmi te prilagodbe još nisu poznati, a o ovoj se rovki općenito zna vrlo malo.

Više se zna o mekodlakom mišu Montemys delectorum. Posljednjih se godina sve više istražuje njegova populacija, no status očuvanja vrste još nije utvrđen. Ime duguje krznu koje je mekano, fino i svilenkasto. Ovaj vitki glodavac ima dug rep i uglavnom je noćna životinja. Hrani se beskralježnjacima i različitim biljkama.

Ovi miševi žive u šumama na visinama od 1.000 do 2.400 m nadmorske visine. Osim na Kilimanjaru, Montemys delectorum zabilježen je i u drugim visokogorskim područjima istočne Afrike i obližnjih regija. Daljnja istraživanja mogla bi otkriti više o njegovu životu i dodatno razjasniti klasifikaciju vrste prema različitim staništima.

Ipak, imamo fotografiju drugog glodavca endemskog za Kilimanjaro – močvarnog štakora Kilimanjara (Otomys zinki). Kao i kod nekih drugih endema, podaci o njemu ograničeni su. Živi isključivo na ovoj planini, uglavnom između 2.300 i 4.000 m nadmorske visine, osobito u močvarnim područjima i livadama koje povremeno plave. Vrsta je klasificirana kao osjetljiva.

U hladnim planinskim potocima Kilimanjara živi žaba Strongylopus kilimanjaro. O ovom vodozemcu zna se malo, a opis vrste temelji se na samo 3 primjerka otkrivena 1936. godine. Ti su primjerci zabilježeni u takozvanoj zoni vrijeska i planinskih livada, na 3.230 m nadmorske visine. Možda ćete ih uočiti tijekom uspona na Kilimanjaro.

Ove endemske žabe mogu se vidjeti na kamenju obraslom mahovinom, uz potoke i mala jezerca. Njihova kamuflaža uključuje svijetlozelene ili žućkastozelene tonove, često s crnim ili tamnosmeđim pjegama i oznakama. Tijekom parenja mužjaci se oglašavaju visokim, melodičnim zvukovima kako bi privukli ženke.

Među livadama, grmljem i kamenjem planine živi šareni gušter poznat kao Agama lionotus. Mužjaci se posebno ističu snažnim kontrastima crvene, narančaste, plave, zelene i crne boje. Ženke su suzdržanijih tonova, uglavnom sive ili zelenkaste, s crnim prugama.

Ove agame aktivne su danju i često se sunčaju na otvorenim mjestima. Ne zadržavaju se samo na kamenju, nego često i na drveću.

Još jedan gmaz koji se smatra endemskim za Kilimanjaro jest kilimanjarski dvorogi kameleon (Kinyongia tavetana). Nastanjuje visine od 800 do 2.700 m nadmorske visine. Može se pronaći u šumama Kilimanjara i na nekoliko drugih susjednih planina istočne Afrike.

To su mali kameleoni, dugi do 20 cm. Naziv „dvorogi” dobili su zbog 2 izbočena pseudo-roga smještena između očiju. Znanstveno ime Kinyongia tavetana upućuje na sjeverni kenijski okrug Taita-Taveta. U tom se okrugu nalaze brda Taita, dom kameleona vrlo sličnih ovoj vrsti. Danas je taj srodnik priznat kao zasebna vrsta (Kinyongia boehmei), no topografski naziv ostao je povezan s kilimanjarskim kameleonima.

Kilimanjarski dvorogi kameleon pokazuje nijanse smeđe, zelene i sive. Boja kameleona može se mijenjati ovisno o raspoloženju i zdravlju. Primjerice, dok spavaju, izgledaju manje živopisno. S godinama ili bolešću intenzivne boje također slabe.

Ptice Kilimanjara

Među pticama se često izdvajaju kilimanjarska naočarka, Abbottov čvorak i tavezki zlatni tkalac. Te ptice, kao i neke ranije spomenute životinje i biljke, mogu se pojavljivati i izvan Kilimanjara. Neke nisu strogo tanzanijski endemi jer su zabilježene i u susjednoj Keniji, s obzirom na to da je planina blizu granice. Izdvajaju se zato što ih putnici najčešće susreću tijekom uspona na Kilimanjaro.

Tavezki zlatni tkalac (Ploceus castaneiceps) živopisno je obojena ptica endemska za pogranična područja Kenije i Tanzanije. Naziv „Taveta” potječe od pogranične regije u Keniji. Sa zlatnožutim perjem ova se vrsta lako uočava. Često se zadržava u trščacima i močvarnim dijelovima savane, a zabilježena je i u šumama do 1.500 m nadmorske visine. Poznata je po složenim gnijezdima, koja vješto gradi snažnim pandžama i kljunom, slično drugim vrstama tkalaca.

Abbottov čvorak (Arizelopsar femoralis) nastanjuje tropske šume oko 3 planine: Kilimanjara, Merua i Kenije. Prepoznaje se po dvobojnom perju: plavocrnom gornjem dijelu i bijelom trbuhu. Abbottov čvorak smatra se rijetkom vrstom, a njegova su staništa izrazito rascjepkana. Prijeti mu izumiranje.

Vrsta koja je doista endemska za Tanzaniju jest kilimanjarska naočarka (Zosterops eurycricotus). Ova mala maslinastožuta ptica živi u visokogorskim šumama Kilimanjara. Često se može vidjeti u jatima. Od drugih naočarki razlikuje se po širokom bijelom prstenu oko očiju. Jedna je od najsimpatičnijih ptica koje se mogu susresti u regiji Kilimanjara, a zbog mekog zelenog izgleda od milja je zovemo „zelena pahulja”.

Kako vidjeti Kilimanjaro uživo?

Kilimanjaro, sa svojim posebnim ekosustavom, snažno privlači planinare i putnike koje zanima priroda. Bilo da ciljate na vrh ili želite bolje upoznati krajolike ove regije, uspon na Kilimanjaro može postati jedan od najvažnijih trenutaka vašeg putovanja.

Izvan same planine, Tanzanija ima niz prirodnih područja s raznolikom florom i faunom. Posjet Kilimanjaru može se prirodno povezati sa safarijem kroz nacionalne parkove sjeverne Tanzanije.

Naš tim stoji vam na raspolaganju. Recite nam što vas zanima, a mi ćemo oblikovati program prema vašim željama. Osim uspona na „krov Afrike” i fotografija s vrha, imat ćete priliku upoznati i druga netaknuta prirodna područja.

Mnogi planinari dolaze na Kilimanjaro kako bi se popeli na njegov najviši vrh. Dobra je vijest da uspon nije tehnički zahtjevan, pa ga uz razumnu fizičku spremu može savladati velik broj ljudi. Glavni izazov najčešće je akutna visinska bolest. Uz pouzdanog i iskusnog organizatora putovanja, uspon se planira sigurnije i s jasnim tempom aklimatizacije.

S Altezzom se možete popeti na kilimanjarski vrh Uhuru. Druga je mogućnost jednodnevno pješačenje slikovitom rutom Marangu. Ovaj kraći program vodi vas kroz bujne šume Kilimanjara, a uz malo sreće susrećete i dio lokalnog životinjskog i ptičjeg svijeta. Tijekom izleta moguće je posjetiti slapove Materuni i upoznati uzgoj kave – od zrna do šalice.

Želite vidjeti padine i vrhove Kilimanjara iz različitih perspektiva? Organiziramo panoramski let helikopterom oko planine, s pogledima na najviši vrh Afrike.

Ali gdje se nalazi Kilimanjaro?

Mogli bismo, naravno, reći: „u našim srcima”. Godinama živimo u njegovu podnožju, organiziramo ekspedicije i sami smo se mnogo puta penjali na vrh. Altezza Travel predana je lokalnoj zajednici. Aktivno sudjelujemo u društvenim i ekološkim projektima koji podupiru održivi turizam oko Kilimanjara.

Za kraj, donosimo točne podatke o položaju Kilimanjara.

• Geografske koordinate: 3°4′33″ S, 37°21′12″ E (-3,075833, 37,353333)
• Lokacija/kontinent/država: Afrika, Tanzanija, blizu granice s Kenijom
• Vrsta formacije: planina, stratovulkan (uspavani)
• Planinski sustav: Istočnoafrička rasjedna dolina
• Starost: pliocen
• Udaljenost od središta Zemlje: 6.384.134 m, 4. mjesto na svijetu
• Nadmorska visina: 5.895 m nadmorske visine
• Najviša točka: vrh Uhuru
• Vulkanski stošci: Kibo, Mawenzi i Shira
• Prvi dokumentirani uspon: 1889., Hans Meyer, Ludwig Purtscheller i Mwini Amani
• Kulturni status: UNESCO-va svjetska baština
• Dodatna obilježja: najviša planina Afrike i nacionalni park
• Najbliža međunarodna zračna luka: Kilimanjaro International Airport (JRO)
• Najbliži gradovi: Moshi, Arusha
• Organizator putovanja: Altezza Travel

Za više podataka o Kilimanjaru pročitajte naš članak 10 činjenica o najvišoj planini Afrike.

Želite li saznati više o putovanjima u Tanzaniji?

Stupite u kontakt s našim timom. Istražili smo najvažnija odredišta diljem Tanzanije. Naši savjetnici za putovanja iz regije Kilimanjara rado će podijeliti praktične savjete i pomoći vam u planiranju putovanja.

Otkrijte još zanimljivih članaka