Što je safari?

Odakle potječe riječ „safari” i što znači? Po čemu se safariji iz prošlosti razlikuju od današnjih putovanja prirodom Afrike? Kamo otići za najbolji doživljaj? Sve o ovoj vrsti odmora u prirodi – iz perspektive poznavatelja i ljubitelja safarija.

Safari je…

Kada čujemo riječ „safari”, najčešće zamišljamo skupinu putnika koja se kreće afričkom savanom u potrazi za velikim divljim životinjama: lavovima, nosorozima, bivolima i slonovima. Na povijesnim fotografijama često vidimo muškarce u tropskim kacigama s puškama u rukama, dok suvremene fotografije prikazuju putnike u terenskim vozilima s fotoaparatima i dugim objektivima. Riječ je o potrazi za životinjama – nekada o lovu u doslovnom smislu, a danas najčešće o promatranju i fotografiranju – na prostranstvima najtoplijeg kontinenta. Poznavatelje mode safari može podsjetiti i na odjeću bež boje, ravnog kroja, sa širokim remenom i šeširom širokog oboda, naslijeđenu od britanske vojske koja je služila u afričkim kolonijama Britanskog Carstva. Sve su to prve asocijacije na zvučnu riječ „safari”, koja gotovo da bi mogla biti arapsko osobno ime.

Suvremeni safari putovanje je u afrički nacionalni park, s glavnim ciljem promatranja divljih životinja. U prošlosti su se safariji organizirali radi lova na velike životinje. Klasični afrički Big Five – slon, lav, nosorog, afrički bivol i leopard – povezan je upravo s lovačkim tradicijama Afrike. Među lovcima se tih 5 sisavaca smatralo najopasnijima i najtežima za praćenje, a dijelovi njihovih tijela bili su najpoželjniji trofeji.

Danas se lov na safariju uglavnom osuđuje u suvremenom društvu.Altezza Travel zalaže se za etično postupanje prema životinjama, sudjeluje u projektima spašavanja i rehabilitacije životinja te jasno osuđuje lov, krivolov, komercijalno iskorištavanje i druge neprihvatljive oblike odnosa prema životinjama i prirodi, koji prije svega narušavaju ljudsko dostojanstvo. Ne organiziramo lovačke safarije, ne radimo u lovnim rezervatima, ne surađujemo s tvrtkama koje iskorištavaju životinje i potičemo naše goste da ne financiraju takve organizacije te da ne sudjeluju u aktivnostima koje uključuju nasilje i neetično postupanje prema životinjama. Ipak, još je dopušten u vrlo malom broju rezervata. Ta vrlo skupa aktivnost strogo je zakonski regulirana. Velika većina današnjih safarija zato su vožnje terenskim vozilima po rutama koje određuju nacionalni parkovi. Ondje se susreću divlje životinje, promatra ih se izbliza ili dalekozorom, fotografira i prati njihovo ponašanje u prirodnom okruženju.

Sama riječ „safari” potječe iz svahilija, glavnog jezika naroda Istočne Afrike. Znači „putovanje” ili „put” i povezana je s arapskom riječju „safar”, istog značenja. U zemljama u kojima se govori svahili taj se pojam odnosi na svako putovanje. Postoji i uobičajena fraza safari njema, želja za dobrim i ugodnim putovanjem.

Kako je safari postao popularan?

Oxfordski rječnik definira „safari” kao „putovanje radi promatranja ili lova divljih životinja, osobito u istočnoj ili južnoj Africi”. Na Zapadu je riječ popularizirao britanski putnik Richard Francis Burton, koji je u 19. stoljeću istraživao Istočnu Afriku s Johnom Henningom Spekeom i s velikim zanimanjem učio jezike i običaje naroda koje je susretao. Riječ „safari” postupno se proširila u druge jezike i počela označavati putovanja kroz divlje krajeve Istočne Afrike.

Richard Burton, usput rečeno, nije postao poznat samo kao lingvist i etnograf nego i kao prevoditelj drevne indijske Kamasutre te arapskih i perzijskih priča iz Tisuću i jedne noći na engleski jezik. Bio je i rijedak nemuslimanski hodočasnik u Meki, a za ta se tajna hodočašća morao prerušavati u šeika ili derviša. Burton je poznat i kao prvi Europljanin koji je otkrio veliko afričko jezero Tanganjiku, čija ga je ljepota snažno dojmila.

Jedno od najpoznatijih povijesnih afričkih safari putovanja bila je duga ekspedicija na koju se uputio 26. predsjednik SAD-a Theodore Roosevelt. Godine 1909. otišao je u AfrikuAfrička ekspedicija Smithsonian–Roosevelt vodila je Roosevelta od 1909. do 1910. kroz područja današnje Kenije, Ugande, Demokratske Republike Kongo i Sudana. sa sinom i velikom pratnjom, gotovo 1 godinu, neposredno nakon završetka predsjedničkog mandata. Fotografije Roosevelta u lovu objavljivane su u novinama, a dokumentarni film o putovanju prikazan je odmah po njegovu povratku. O ekspediciji postoji i knjiga African Game Trails, koju je napisao sam Roosevelt. Današnjem čitatelju popis životinja ubijenih na tom safariju, vrlo precizno naveden u knjizi, može biti zaprepašćujuć. Ekspediciju je ipak opremio Smithsonian Institution i navodno je imala znanstvenu svrhu.

Ekspedicija je iz Afrike donijela više od 23.000 primjeraka biljaka i životinja. Zabilježeno je da su predsjednik i njegov sin osobno odstrijelili 512 velikih životinja, a ukupno je ubijeno ili uhvaćeno oko 11.400 životinja. Institutu je trebalo 8 godina da katalogizira sve primjerke. Oni su postali temelj današnjeg Nacionalnog prirodoslovnog muzeja u Washingtonu. U tome se očitovala proturječnost osobnosti Theodorea Roosevelta: strast prema lovu bila je spojena sa željom da zastupa interese zaštitara prirode i znanstvenika. Upravo je on osnovao U.S. Forest Service. Roosevelt je bio i prvi predsjednik koji je u Sjedinjenim Državama osnivao nacionalne parkove i brojna zaštićena područja.

Dokumentarni film „Roosevelt in Africa”. Snimljeno 1909. Arhiv Kongresne knjižnice

Na safari kao popularan kulturni fenomen snažno je utjecao američki novinar i pisac Ernest Hemingway. Tridesetih godina 20. stoljeća putovao je Kenijom i Tanganjikom, kako se tada nazivao kopneni dio današnje Tanzanije. Poznato je da su ga se dojmili priroda Afrike i planina Kilimanjaro. Lov je bio jedna od njegovih strasti – mnogo je lovio u Serengetiju, kao i u blizini jezera Manyara te današnjeg Nacionalnog parka Tarangire. Njegova ljubav prema prirodi i lovu utjecala je i na Patricka, piščeva sina, koji je s roditeljima putovao od djetinjstva. Patrick Hemingway naposljetku se preselio u Tanzaniju i ondje živio 25 godina. Radio je i u Ugandi i Keniji te pokrenuo vlastiti safari posao.

Najpoznatija „afrička” djela Ernesta Hemingwaya su kratka priča „Snjegovi Kilimanjara” i novela „Zelena brda Afrike”, koja je zapravo autobiografski zapis o safari putovanjima njegove obitelji. Ostali njegovi nacrti o Africi objedinjeni su u knjizi „True at First Light” i objavljeni nakon piščeve smrti, pod uredništvom Patricka Hemingwaya.

Pustolovni romani na temu safarija počeli su se pojavljivati već u 19. stoljeću. Možemo se prisjetiti prvog romana Julesa Vernea, „Pet tjedana u balonu”, o putovanju zrakom iznad Afrike. Tu je i popularni roman Henryja Haggarda „Rudnici kralja Salomona”, o pustolovinama u Južnoj Africi, kao i „Svjetsko putovanje mladog Parižanina” Louisa Boussenarda.

Još jedan književni žanr koji je sačuvao mnoge rane safari priče bili su pustolovni dnevnici. Primjer je djelo Williama Kingstona „Adventures in Africa by an African Trader”. Navodno su te zapise napisali stvarni, ali neidentificirani trgovci bjelokosti, a Kingston ih je upotrijebio za sastavljanje knjige. Još jedno zapaženo djelo tog žanra bio je „Trader Horn: A Young Man's Astounding Adventures in 19th Century Equatorial Africa”, koji je napisao drugi trgovac bjelokosti, Alfred Horne. U to su vrijeme mnogi dijelovi Afrike Europljanima ostajali nepoznati, a takve su knjige poticale zanimanje javnosti za istraživanje afričkog kontinenta, s njegovom iznimno bogatom geografskom, kulturnom i biološkom raznolikošću.

Početkom 20. stoljeća započelo je doba kinematografije, a brojni popularni pustolovni filmovi smješteni u Afriku, najčešće u Istočnu ili Središnju Afriku, dodatno su pojačali zanimanje za safari. Spomenuti „Trader Horn” ekraniziran je 1931., iako je filmska priča znatno proširena izmišljenim događajima. Sredinom 20. stoljeća popularna je bila tema pustolovina u džungli, pa su se na filmskim platnima, uz džungle jugoistočne Azije i Amazonije, pojavljivala i afrička prostranstva. Kasnije je film „Moja Afrika” iz 1985., s Robertom Redfordom i Meryl Streep u glavnim ulogama, snažno utjecao na povratak safari stila u odijevanju i uređenju interijera. Film je nastao prema autobiografskoj knjizi Karen Blixen, koja je godinama živjela u Keniji, a osvojio je 7 Oscara i 3 Zlatna globusa, među ostalim priznanjima.

Rastuće zanimanje za suvremeni oblik safari putovanja dodatno su potaknuli brojni dokumentarni filmovi, primjerice oni kanala National Geographic i Discovery, snimani u nacionalnim parkovima Istočne Afrike, osobito u Serengetiju. Prizori ljudi koji se u otvorenom vozilu kreću savanom, promatraju različite divlje životinje u njihovim prirodnim staništima i fotografiraju ih, mnoge su potaknuli da planiraju vlastito putovanje u velike prirodne rezervate Istočne Afrike. Mnogi se putnici pritom ugodno iznenade kada otkriju da, osim vožnje automobilom, postoji više načina posjeta afričkim divljim područjima.

Koje vrste safarija postoje?

Klasični safari u današnjoj Istočnoj Africi putovanje je terenskim vozilom s vodičem-vozačem kroz prostranstva nacionalnog parka u kojem divlje životinje žive u prirodnim staništima. Šumama i savanama kreću se krda slonova, bivola, zebri i različitih vrsta antilopa, kao i žirafe koje lutaju same ili u manjim skupinama. Na drveću su često majmuni i ptice, dok se bradavičaste svinje sklanjaju u hlad grmlja. Velike biljojede love čopori lavova i samotne zvijeri poput leoparda i geparda. Šakali i hijene biraju manji plijen. Vodenkonji i krokodili skrivaju se od vrućine u rijekama. Putnici na safariju imaju rijetku priliku promatrati ta živa i vrlo raznolika prirodna okruženja.

Koje su prednosti obilaska nacionalnog parka vozilom? U samo 2 do 3 sata moguće je vidjeti velik broj životinja različitih vrsta. Kada rangeri pronađu zanimljiv prizor, primjerice veliki čopor lavova ili nosoroga, javljaju to radiovezom vozaču safari vozila, pa se do tog mjesta može brzo stići. Vožnja terenskim vozilom najpopularniji je oblik safarija, ali nije jedini.

U nekim parkovima, gdje sigurnosni uvjeti to dopuštaju, moguće je krenuti na pješački safari. Takvi se obilasci obično organiziraju u područjima gdje su napadi velikih životinja malo vjerojatni i gdje nema velikih krda na ispaši. Radi dodatne sigurnosti posjetitelje prati naoružani ranger. Pješački safari približava posjetitelje prirodnom okruženju parka, lokalnom biljnom svijetu i neposrednom promatranju prirode.

Jedan od najposebnijih načina safarija u Africi jest let balonom iznad savane. Takav let posjetiteljima nacionalnog parka otvara drukčiju perspektivu. Iz košare balona vidi se širina krajolika ispod vas, uz osjećaj putovanja koji podsjeća na romane i putopisne dnevnike predindustrijskog doba. Suvremeni safari iz zraka skuplja je varijanta od klasične vožnje vozilom, ali donosi rijetke kutove promatranja iz ptičje perspektive. Let balonom često se dodaje kao vrhunac klasičnom safariju vozilom.

Još jedan način da se priroda Afrike sagleda iz drukčijeg kuta jest putovanje brodom po jezerima, rijekama ili čak oceanom. Tijekom plovidbe jednom od tanzanijskih rijeka vodič objašnjava zanimljive pojedinosti o krokodilima i vodenkonjima, a te se velike životinje promatraju iz neposredne blizine. Na morskom safariju odlazi se prema različitim otocima ili se plovi uz kopno. Među najzanimljivijim trenucima morskog safarija jest približavanje dupinima i promatranje njihove igre u vodi.

Kamo otići na safari?

Možda je najpoznatije odredište za one koji žele na safari Nacionalni park Serengeti u Istočnoj Africi. Mnogi smatraju da su prepoznatljivi krajolici Serengetija ishodište safari fenomena. Park se nalazi na sjeveru Tanzanije. Njegov prirodni nastavak nalazi se u susjednoj Keniji, gdje nosi naziv Nacionalni rezervat Maasai Mara.

U blizini je još jedno svjetski poznato zaštićeno područje: područje očuvanja Ngorongoro. Ondje se nalazi najveća drevna kaldera na svijetu, doista jedinstveno mjesto snažnog dojma. Poznati zoolog Bernard Grzimek u svojoj knjizi „Serengeti ne smije umrijeti” nazvao ju je golemim prirodnim zoološkim vrtom. Ovdje živi Big Five – slon, lav, leopard, bivol i nosorog – kao i velika migrirajuća krda biljojeda. Strme stijenke kaldere stvaraju dojam prirodnog ograđenog prostora.

Među drugim važnim parkovima i zaštićenim područjima ističu se kenijski Amboseli i visoravan Laikipia, Nacionalni park Kruger u Južnoj Africi, delta Okavango i Nacionalni park Chobe u Bocvani, kao i Nacionalni park Queen Elizabeth u Ugandi. Vrijedi spomenuti i poznati nacionalni park Mosi-Oa-Tunya u Zambiji te zimbabveanski Nacionalni park Viktorijini slapovi. Iako ta 2 nacionalna parka nisu velika, njihova je glavna prednost blizina Viktorijinih slapova. Još jedno iznimno poznato mjesto, usporedivo s Viktorijinim slapovima po prepoznatljivosti, jest vulkan Kilimanjaro, čija je međunarodna slava pomogla popularizirati i neke manje poznate tanzanijske nacionalne parkove, poput Arushe i Tarangirea.

Postoji još mnogo važnih nacionalnih parkova u drugim zemljama kontinenta. Safari se odavno proširio izvan Istočne Afrike. Štoviše, naziv „safari” često se koristi i za ture po nacionalnim parkovima Azije, ponajprije u Indiji, Nepalu, Butanu i Šri Lanki. U Indiji su, primjerice, popularni nacionalni parkovi Ranthambore, šuma Gir i Kanha. Smatra se da je potonji nadahnuo „Knjigu o džungli” Rudyarda Kiplinga, priču o dječaku Mowgliju kojeg su odgojile životinje. Danas je safari u širem smislu postao globalan pojam. Često označava putovanje u divljinu bilo gdje u svijetu, čak i u Australiji.

Od 1960-ih u različitim su se zemljama počeli pojavljivati takozvani „safari parkovi”. U osnovi su to zoološki vrtovi na otvorenom, gdje životinje žive na relativno velikim ograđenim površinama. Posjetitelji su u ta područja mogli ulaziti vlastitim automobilima ili čak pješice. Takvi eksperimentalni „zoološki vrtovi” najprije su se pojavili u SAD-u, a zatim u Japanu, gdje se moglo voziti pokraj lavova koji slobodno hodaju.

Prvi pravi safari park bio je Longleat Safari and Adventure Park u Engleskoj. Danas se na tom poznatom mjestu mogu vidjeti nojevi, žirafe, antilope, zebre i druge životinje, ne samo vrste izvorno afričkog podrijetla. U 21. stoljeću takvih safari parkova ima mnogo diljem svijeta. Kvalitetniji među njima, poput Longleata, često ulažu u zaštitu prirode te spašavanje i rehabilitaciju životinja, primjerice onih koje su život provele u cirkusu, poput spomenute slonice Anne. No mnogi su parkovi, naravno, znatno lošiji i nikada ne mogu zamijeniti prirodno okruženje. Životinje su ondje u zatočeništvu, često izolirane, a neki od tih parkova preuzimaju praksu kontaktnih zooloških vrtova, što mnogi smatraju neetičnim i štetnim za životinje.

Pravi safari bez nasilja prema životinjama nalazi se ondje gdje je i nastao – u Istočnoj Africi. Ovdje životinje žive i razvijaju se u svom izvornom okruženju, bez pokušaja premještanja na druge kontinente i nepotrebnog zadiranja u njihov život. Tanzanija je znatno napredovala u uspostavi nacionalnih parkova i rezervata s jasnim pravilima posjeta zaštićenim područjima, što pomaže očuvanju njezinih iznimnih prirodnih zona. Uz veliku biološku raznolikost i prirodnu ljepotu Tanzanije, to je čini jednom od najboljih zemalja za safari, ako ne i najboljom u cijeloj Africi.

Ako na Instagramu pretražimo hashtagove i geooznake s riječju „safari” te analiziramo statistiku, vidjet ćemo da su među 10 najzastupljenijih 3 afričke zemlje: Tanzanija, Južna Afrika i Kenija. Prvo mjesto zauzima Nacionalni park Viktorijini slapovi, gdje su glavna atrakcija, naravno, slapovi. No među pravim safari odredištima najviše se objavljuju fotografije iz Nacionalnog parka Serengeti, s više od 160.000 označenih fotografija. Sve u svemu, Tanzanija se jasno ističe kada je riječ o safarijima s promatranjem divljih životinja.

Razvijen turizam, visoka razina sigurnosti i dostupnost brojnih drugih aktivnosti mogu vaše putovanje u Tanzaniju učiniti ugodnim, sigurnim i sadržajno bogatim. Osim safarija, možete upoznati narodne tradicije i kulturu lokalnih zajednica u njihovim selima, otići na izlete do jezera, slapova i drugih prirodnih mjesta, kao i istražiti ili se odmoriti na plažama Zanzibara i drugih otoka. Moguće je otići i na ronilačke lokacije uz obalu Indijskog oceana i izbliza promatrati podvodni svijet. Tu su, naravno, i ekspedicije na Kilimanjaro. Kombinacijom safarija i drugih aktivnosti može se složiti cjelovit program odmora u Africi, bez napuštanja Tanzanije.

Dobro došli u Tanzaniju, ishodište safarija u Istočnoj Africi

Najpopularnija zaštićena područja Tanzanije nalaze se na sjeveru zemlje, između jezera Victoria i Kilimanjara. Već smo ih spomenuli: Serengeti, Ngorongoro, Tarangire, Arusha i sam Nacionalni park Kilimanjaro, čija je glavna atrakcija istoimeni vrh, najviši u Africi. Osim trekkinga na Kilimanjaro, sjever Tanzanije nudi još 2 zanimljiva uspona – na vrh Kilimanjarova mlađeg brata, vulkana Meru, te na Ol Doinyo Lengai, koji lokalne zajednice smatraju svetom planinom. Među poznatim mjestima u blizini su i Nacionalni park jezero Manyara te 3 velika jezera: Manyara, Eyasi i Natron.

Dugo smo specijalizirani za organizaciju putovanja u prirodi Tanzanije i dobro poznajemo lokalne safarije. Zato možemo s pouzdanjem reći da se iznimno bogate mogućnosti putovanja u ovoj afričkoj zemlji ne svode samo na najpoznatije nacionalne parkove koje smo već spomenuli. Na zapadu Tanzanije, kao i u njezinim središnjim i južnim dijelovima, nalaze se nacionalni parkovi i rezervati vrijedni pažnje. Posebno se ističu Ruaha, Nyerere kao dio Selousa, Katavi, kao i Gombe Stream i Mahale Mountains, među drugim nacionalnim parkovima i rezervatima.

Koliko vremena treba za safari?

Ako dobro isplanirate putovanje u Tanzaniju, u nekoliko dana možete doživjeti vrlo sadržajan safari: prostranu savanu Serengetija s Velikom migracijom životinja, poznati krater Ngorongoro, divljinu Tarangirea gdje se krda slonova kreću među baobabima, rijeku Great Ruaha u čijim se vodama skrivaju brojni krokodili i vodenkonji, kao i guste šumske parkove na obali Tanganjike, gdje istraživači desetljećima promatraju čimpanze.

Dobar safari traje nekoliko dana. Ako mu možete posvetiti 2 tjedna ili više, još bolje. Svaki veći nacionalni park vrijedi upoznati kroz nekoliko dana boravka, a noćenje u lodgeovimaLodge je hotel u Africi koji se obično nalazi u području s divljim životinjama. Boravak na takvom mjestu približava vas prirodi i omogućuje znatno praktičniji pristup safari vožnjama. Najčešće je riječ o kompleksu od nekoliko kuća za goste, koje mogu biti čvrste građevine ili udobne jedinice sa šatorskim stijenkama. U središtu kompleksa obično je restoran s kvalitetnim obrocima. Najugodniji lodgeovi nalaze se unutar nacionalnih parkova ili u njihovoj neposrednoj blizini. U osnovi su to eko-hoteli s visokim standardima usluge i smještaja, a neki dosežu razinu hotela s 5 zvjezdica. na području parka ima posebnu vrijednost. Tada je moguće krenuti na safari rano ujutro i ponovno predvečer, neposredno prije zalaska sunca. U tim su razdobljima životinje najaktivnije. Većina zanimljivih prizora interakcije među životinjama obično se događa ujutro i navečer, dok ih jaka podnevna vrućina još ne tjera u hlad.

Iznimna raznolikost biljnog i životinjskog svijeta Tanzanije otvara prostor za različite programe. Ako imate priliku ostati na safariju dulje od 2 tjedna, vrijedi je iskoristiti. Theodore Roosevelt proveo je gotovo 1 godinu u Africi, a Ernest Hemingway dolazio je 2 puta i svaki put ostajao dulje.

Što očekivati od safarija u Tanzaniji?

Safari putovanje ima 3 osnovna elementa: vožnje safari vozilom, odmor u jednom od obližnjih hotela i transfere između hotela i nacionalnog parka. Dobro planiranje skraćuje vrijeme transfera, pa ostaje više vremena za glavne aktivnosti ili odmor.

U pravilu je najbolje ostati u istom parku najmanje 3 dana, a idealno 5 dana. Tako se park upoznaje temeljitije, uključujući zanimljiva mjesta koja žurni putnici često propuste.

Pri odabiru hotela preporučujemo da manje gledate broj zvjezdica ili detalje interijera, a više konkretne uvjete koje želite od smještaja. Lokacija hotela vrlo je važna. Lodge unutar nacionalnog parka često je bolji izbor od luksuznog hotela u najbližem gradu. Vrijeme u transferu treba svesti na minimum, jer to ostavlja više prostora za promatranje prirode Tanzanije. Biti duboko u parku u ranim jutarnjim satima ima posebnu vrijednost. Ukupan dojam safarija sastoji se upravo od takvih pojedinačnih trenutaka.

Idealan dan na safariju može izgledati ovako: gosti se bude rano, tuširaju i sa lunch boxom kreću safari vozilom prema parku. U to je vrijeme moguće vidjeti jutarnji lov grabežljivaca i mnoge životinje koje stoje ili leže na samoj cesti ili u njezinoj blizini, prije dolaska desetaka drugih safari vozila. Ubrzo nakon toga slijedi doručak na otvorenom, na jednom od piknik mjesta u parku. Kasnije se nastavlja vožnja parkom, a u lodge se vraća na ručak. Nakon ručka gosti se odmaraju u svježim sobama dok je vani vruće, a poslijepodne ponovno kreću na safari. Tada se opet promatraju različite životinje, snimaju fotografije i u lodge se vraća u sumrak. Večer donosi večeru, druženje na otvorenom i miran odmor prije spavanja.

Kada je najbolje vrijeme za safari?

Tanzanija je zanimljiva jer se nalazi blizu ekvatora i obuhvaća nekoliko geografskih regija. To znači da se ovamo može putovati u bilo koje doba godine, osim ako imate vrlo specifičan cilj, primjerice vidjeti antilope kako prelaze rijeke Serengetija, što se događa od lipnja do kolovoza tijekom Velike migracije. Klimatski i vremenski uvjeti u Tanzaniji ipak omogućuju promatranje životinjskog svijeta gotovo cijele godine.

Ako vas brinu kišne sezone, važno je znati da je danas sezonalnost kišnih i suhih razdoblja u Tanzaniji prilično promjenjiva. U svakom slučaju, kiša vrlo rijetko sprječava naše goste da uživaju u safariju. Osim toga, takozvana kišna sezona ima niz prednosti, među kojima su manje gužve na popularnim rutama u parkovima i niže cijene smještaja.

Ako želite početi planirati safari u Tanzaniji, pogledajte safari programe Altezza Travela. Iako imamo više različitih programa, program po mjeri često je još bolji izbor. Kontaktirajte naše savjetnike i zatražite program koji najbolje odgovara vašem načinu putovanja. Korisna mogu biti i 2 kratka članka s praktičnim savjetima: o tome kako se pripremiti za safari u Tanzaniji i što ponijeti sa sobom na putovanje.

Slobodno nam pošaljite pitanja ili zatražite proširenje safari programa – Tanzanija pruža mnogo mogućnosti. Vidimo se na safariju.

Želite li saznati više o putovanjima u Tanzaniji?

Stupite u kontakt s našim timom. Istražili smo najvažnija odredišta diljem Tanzanije. Naši savjetnici za putovanja iz regije Kilimanjara rado će podijeliti praktične savjete i pomoći vam u planiranju putovanja.

Otkrijte još zanimljivih članaka