10 najvažnijih činjenica o žutoj groznici za putnike

Žuta groznica često izaziva zabrinutost kod putnika koji planiraju putovanje u Afriku. Što uzrokuje ovu bolest i koliko može biti ozbiljna? Kako je izbjeći i postoji li cjepivo? Je li cijela Afrika rizično područje i pojavljuje li se žuta groznica i u drugim dijelovima svijeta? U ovom smo članku prikupili najvažnije informacije o žutoj groznici.

Što je žuta groznica?

Žuta groznica akutna je virusna bolest česta u pojedinim zemljama Afrike i Južne Amerike. Virus žute groznice prenosi se ubodom određenih vrsta komaraca zaraženih tim virusom. Bolest se naziva žutom groznicom jer u rijetkim slučajevima uzrokuje žutilo kože, odnosno žuticu.

Žuta groznica izaziva mnogo straha, no putnici je zapravo vrlo rijetko dobivaju. Virus pogađa ljude u zemljama u kojima je bolest endemska. Prema podacima WHO-a, takvih je zemalja 47. Važno je znati da se 90 % svih slučajeva žute groznice bilježi na afričkom kontinentu južno od Sahare, ponajprije u zapadnoj i srednjoj Africi.

Regionalna rasprostranjenost bolesti povezana je s izvorom virusa, odnosno s vrstama koje ga prenose. Riječ je o komarcima vrste Aedes aegypti, s bijelim točkama i prugama na tijelu, koji se nazivaju i komarcima prijenosnicima žute groznice. Ti mali kukci prenose brojne patogene: više od 50 vrsta virusa i nekoliko parazita opasnih za životinje. U Južnoj i Srednjoj Americi žutu groznicu mogu prenositi i komarci nekoliko vrsta iz roda Haemagogus.

Komarci prijenosnici žute groznice potječu iz Afrike, ali su tijekom razdoblja trgovine robljem preneseni u Južnu i Srednju Ameriku. U Aziji postoji srodna vrsta komarca, no ona ne prenosi žutu groznicu. Zabrinjava to što se, zbog globalnog zatopljenja, područje rasprostranjenosti komaraca prijenosnika širi. Ti su kukci već zabilježeni u Sjedinjenim Američkim Državama i na prilazima Europi: u Turskoj i na jugu Francuske. To je još jedna negativna posljedica globalnih klimatskih promjena.

Od 2017. u svijetu se provodi strategija „Eliminate yellow fever epidemics (EYE) strategy”. Koordiniraju je Svjetska zdravstvena organizacija, UNICEF, Fond Ujedinjenih naroda za djecu, te Globalni savez za cjepiva i imunizaciju. Cilj ovog udruženja 40 zemalja jest pratiti slučajeve žute groznice i pravodobno reagirati na izbijanja bolesti kako bi se spriječilo njezino širenje svijetom.

Simptomi žute groznice

Da bi se bolest brzo otkrila, potrebno ju je znati prepoznati, po mogućnosti što ranije. Kod žute groznice to nije jednostavno. Većina ljudi koje ubode zaraženi komarac uopće ne primijeti znakove bolesti i oporavi se prilično brzo, bez posljedica. Nakon preboljene žute groznice više se ne morate bojati ponovne zaraze – imunitet se stvara jednom i trajno.

Bolest se može razviti i u izraženijem obliku. Ipak, često počinje blagim simptomima, što dodatno otežava dijagnozu.

Blagi oblik bolesti

Ako se simptomi pojave, to se najčešće događa 3 do 6 dana nakon kontakta s virusom. Početni simptomi žute groznice uključuju povišenu temperaturu, glavobolju, bolove u leđima i opće bolove u mišićima, slabost i brzo umaranje, gubitak apetita, a u nekim se slučajevima mogu javiti mučnina i povraćanje. Uz tako opće simptome teško je razumjeti što se događa s tijelom.

Ponekad krvna pretraga može pomoći u prepoznavanju žute groznice. U većini slučajeva do toga ipak ne dođe jer se bolest povlači. Najčešće se osoba potpuno oporavi u roku od 1 tjedna, ili čak brže, za 3 – 4 dana. Kod nekih se bolesnika proces ipak produlji, pa osjećaj umora može trajati još nekoliko mjeseci, no tijelo se na kraju samo uspješno izbori s virusom.

Podmuklost žute groznice leži u tome što se kod manjeg dijela zaraženih već prvog dana javlja dojam oporavka i početni simptomi naizgled nestaju, nakon čega slijedi naglo pogoršanje.

Teški oblik žute groznice

U oko 15 % slučajeva, nakon nestanka blagih simptoma, bolest se kod zaražene osobe iznenada razvije punom snagom. Temperatura ponovno naglo raste, javlja se bol u trbuhu, a ponekad i žutica – koža i bjeloočnice poprimaju žutu boju. U toj fazi zahvaćeni su unutarnji organi, najčešće jetra i bubrezi, što se može vidjeti po tamnoj mokraći.

Najopasnija komplikacija koja se može pojaviti jest unutarnje krvarenje. Simptomi uključuju krvarenje iz otvora na glavi – iz usta, nosa, očiju ili ušiju – te krv u stolici. Sustavi unutarnjih organa ulaze u šok i tijelo se često ne uspijeva oporaviti. Prema procjeni američkog CDC-a, umire 30 % do 60 % osoba kod kojih žuta groznica prijeđe u teški stadij.

Što uzrokuje žutu groznicu?

Što uzrokuje ovu tropsku bolest? Njezin je uzročnik virus nazvan Viscerophilus tropicus. Pripada skupini od 53 flavivirusa koji pogađaju ptice i sisavce, uključujući ljude. Svi se flavivirusi prenose komarcima ili krpeljima. Iako su ti virusi odgovorni za različite bolesti diljem svijeta, ime su dobili prema žutoj groznici – latinska riječ flavus znači "žut".

Virus kruži u populacijama primata. Budući da su ljudi jedna od vrsta primata, pogađa i nas. Da bi se virus prenio s jedne osobe na drugu, potrebni su prijenosnici, a tu ulogu imaju komarci. Uz već spomenutu i najčešću vrstu Aedes aegypti, virus mogu prenositi i druge vrste, poput Aedes africanus, te nekoliko vrsta svojstvenih Južnoj Americi. One ne pripadaju rodu Aedes, nego rodovima Haemagogus i Sabethes, i predstavljaju opasnost za neljudske primate.

Virus prenosi upravo ženka komarca Aedes aegypti. Kada siše krv zaražene osobe ili majmuna, u njezin organizam ulazi virus žute groznice, koji zatim slinom prenosi na sljedeću žrtvu. Komarci ga mogu prenijeti i na svoje ličinke, pa odrasli komarci postaju nositelji virusa već od rođenja.

Virus se ne može izravno prenijeti s čovjeka na čovjeka niti između majmuna i ljudi. Zato nema razloga bojati se osoba koje imaju žutu groznicu.

Virus žute groznice ima 3 ciklusa prijenosa. Možda ste već vidjeli ovu klasifikaciju: džungla, odnosno silvatički ciklus, prijelazni ili savanski ciklus te urbani ciklus. Svaki je nazvan prema tipu područja u kojem se širi.

U ciklusu džungle žuta groznica prenosi se među majmunima koji žive u vlažnim tropskim šumama. Ljudi se mogu zaraziti ako moraju raditi u džungli. Takav način zaraze žutom groznicom jedini je u Južnoj Americi, zbog čega se na tom kontinentu bilježi samo 10 % svjetskih slučajeva žute groznice.

Urbana žuta groznica počinje kada ljudi zaraženi u području džungle dođu u gradove s velikom gustoćom stanovništva. Ondje komarci rodova Aedes i Haemagogus brzo prenose virus sa zaraženih ljudi na druge osobe. Tako nastaju izbijanja žute groznice u Africi. Na istom kontinentu prisutna je i savanska žuta groznica, koja se naziva i prijelaznom. To je najčešći ciklus: ljudi i majmuni u ruralnim područjima često dolaze u kontakt sa zaraženim komarcima koji se razmnožavaju i u prirodi i u blizini kuća.

Ljudi i sami potiču razmnožavanje komaraca u blizini svojih domova, čime povećavaju rizik prijenosa patogena. Omiljeno stanište komaraca jest stajaća voda, uz koju ženke polažu ličinke. Da bi se to izbjeglo, voda treba biti tekuća ili se mora redovito mijenjati. U tom su smislu opasne sve prirodne i umjetne nakupine stajaće vode, uključujući posude za vodu i predmete u kojima se može zadržati kišnica: limenke, gume i drugi kućni otpad.

Tko je izložen riziku od žute groznice?

Riziku su ponajprije izloženi stanovnici zapadne i srednje Afrike. Zbog nedostatka kvalitetne statistike u nekima od tih zemalja ne postoje točne brojke ni jasna slika o raširenosti žute groznice. Stručnjaci WHO-a moraju izrađivati simulacije i na njima temeljiti podatke. Primjerice, procjene pokazuju da je 2013. teški oblik bolesti moglo imati 84.000 – 170.000 Afrikanaca, a da ih je 29.000 – 60.000 moglo umrijeti.

Zemlje s visokim rizikom od infekcije na cijelom teritoriju uključuju Zelenortske Otoke, Senegal, Gvineju Bisau, Gambiju, Gvineju, Sijera Leone, Liberiju, Obalu Bjelokosti, Burkinu Faso, Ganu, Togo, Benin, Nigeriju, Kamerun, Ekvatorijalnu Gvineju, Gabon, Republiku Kongo, Demokratsku Republiku Kongo, Sveti Toma i Princip, Angolu, Srednjoafričku Republiku, Južni Sudan, Ugandu i Burundi. Postoji i nekoliko zemalja u kojima je opasnost od infekcije prisutna samo u pojedinim regijama. To su Mauritanija, Mali, Niger, Čad, Sudan, Etiopija i Kenija. Prije putovanja u bilo koju od tih zemalja američki CDC preporučuje cijepljenje protiv žute groznice.

Postoji nekoliko susjednih zemalja u kojima žuta groznica nije prisutna, a lokalna ministarstva zdravstva poduzimaju mjere kako se ne bi pojavila. Primjerice, pri ulasku mogu tražiti potvrdu o cijepljenju od državljana endemskih zemalja i putnika koji su kroz njih dulje tranzitirali. Ako u te zemlje letite izravno, nema preporuke za cijepljenje. Ipak, dobro je znati o kojim je zemljama riječ: Eritreja, Džibuti, Somalija, Ruanda, Tanzanija i Zambija.

Kada je riječ o zemljama južnoameričkog kontinenta i okolnih regija, rizičnu skupinu čine stanovnici Paname, Kolumbije, Ekvadora, Perua, Bolivije, Paragvaja, Argentine, Brazila, Venezuele, Trinidada i Tobaga, Gvajane, Surinama i Francuske Gijane. Cijepljenje se preporučuje i putnicima u sve te zemlje. Treba imati na umu da nisu sve njihove regije zaražene komarcima prijenosnicima. U Argentini, primjerice, rizik od infekcije postoji samo u maloj regiji na sjeveru zemlje.

Prije 150 – 350 godina žuta groznica bila je ponajprije bolest mornara, poznata kao „Yellow Jack” ili „crno povraćanje”. Povremeno je stizala do Sjeverne Amerike i Europe te uzrokovala izbijanja bolesti. U to vrijeme uzroci bolesti još nisu bili poznati. Liječnici su tek u drugoj polovici 19. stoljeća shvatili da je riječ o virusnoj bolesti i da patogen prenose komarci. Danas se borba protiv žute groznice vodi na nacionalnoj i globalnoj razini, ponajprije kroz prevenciju bolesti.

Kako se liječi žuta groznica?

Nažalost, za bolesti uzrokovane flavivirusima ne postoji poznato specifično liječenje, a žuta groznica nije iznimka. Nema lijekova ni medicinskih postupaka koji izravno djeluju protiv nje. Isto vrijedi za krpeljni meningoencefalitis, japanski encefalitis, denga groznicu i groznicu Zapadnog Nila.

Ako se stanje pogorša, bolesnici se mogu hospitalizirati. Liječnici pomažu tijelu u borbi protiv virusa simptomatskim liječenjem. Postupci su često usmjereni na snižavanje temperature, liječenje dehidracije, zatajenja jetre i bubrega te jakih bolova. Osobama sa žutom groznicom preporučuju se mirovanje i unos dovoljno tekućine.

Prevencija se smatra najučinkovitijim načinom izbjegavanja žute groznice.

Kako spriječiti žutu groznicu?

Ovdje nećemo detaljno razmatrati mjere koje provode države i međunarodne organizacije. One uključuju nacionalne programe cijepljenja i suzbijanje komaraca prijenosnika. Te su metode učinkovite u zemljama koje mogu izdvojiti znatna sredstva za zdravstvenu skrb. Mnogim afričkim zemljama potrebna je vanjska pomoć, pa je za putnike osobito važno pridržavati se osobnih preventivnih mjera.

Cjepivo

Najsigurniji način zaštite jest cijepljenje protiv žute groznice. Cjepivo je razvijeno još 1937. na temelju oslabljenog soja virusa. Smatra se sigurnim, uz blage nuspojave. Usto je prilično dostupno i jeftino.

Cjepivo se daje u deltoidni mišić ramena. Djelatna tvar počinje djelovati na imunosni sustav, a nakon 10 dana razvija se stabilna otpornost na uzročnika. Tek nakon tog razdoblja potvrda o cijepljenju smatra se valjanom i ostaje valjana do kraja života. Jedna doza stvara doživotni imunitet.

Cijepljenje se preporučuje svima koji putuju u zemlje u kojima je žuta groznica endemska. Smatra se da osobe koje nisu rođene u tropskoj Africi i Južnoj Americi, pri susretu sa žutom groznicom, češće razvijaju teški oblik bolesti nego stanovnici tih regija.

Zaštita od uboda komaraca

I WHO i američki CDC preventivne mjere smatraju vrlo učinkovitima

protiv bolesti koje prenose komarci. Te mjere lako može primjenjivati svatko tko putuje u rizična područja.

Preventivne mjere uključuju:

• upotrebu repelenata protiv kukaca;

• nošenje dugih hlača i odjeće dugih rukava;

• boravak u hotelima s mrežama na prozorima ili klimatizacijom;

• upotrebu mreže protiv komaraca iznad kreveta tijekom spavanja.

Komarci najčešće izlaze u potragu za hranom navečer i noću. Aedes aegypti aktivni su i danju, pa se potrebno štititi cijelo vrijeme.

Protiv kukaca učinkovite su tvari koje sadrže DEET, odnosno dietiltoluamid, ikaridin ili pikaridin, eterično ulje limunskog eukaliptusa, paramentandiol ili 2-undekanon, te IR3535. Ti proizvodi odbijaju krpelje i komarce u bilo kojoj regiji svijeta. Ako istodobno upotrebljavate kremu za zaštitu od sunca, repelent nanesite na izloženu kožu preko već nanesene kreme.

Hlače i čarape, kao i gornja odjeća dugih rukava, u većini slučajeva stvaraju zaštitni sloj. No komarci mogu ubosti i kroz tanku tkaninu, pa je odjeću bolje poprskati permetrinom. Prednost tog insekticida jest u tome što, nakon nanošenja na odjeću, djeluje i nakon nekoliko pranja. Najvažnije je zapamtiti da se ne smije nanositi na kožu.

Permetrinom se mogu tretirati i mreže protiv komaraca. Mreže su u Africi vrlo česte i nalaze se u gotovo svakom hotelu. Ponegdje su pričvršćene za strop iznad kreveta, a ponekad su izvedene kao elegantniji baldahin. Možete kupiti vlastitu mrežu protiv komaraca i putovati s njom, bez brige o nepoznatim uvjetima smještaja. Pri odabiru mreže držite se ovih smjernica: treba biti kompaktna, bijela i pravokutna, sa 156 rupica po kvadratnom inču.

10 činjenica o žutoj groznici

Za kraj, donosimo 10 najvažnijih činjenica o ovoj tropskoj bolesti.

1. Žutu groznicu uzrokuje virus koji mogu prenositi zaražene ženke komaraca pojedinih vrsta. Ljudi i drugi primati osjetljivi su na ovu bolest. Virus se ne prenosi s čovjeka na čovjeka.

2. Cjepivo protiv žute groznice daje se u jednoj dozi i pruža doživotnu zaštitu. Injekcija se daje u rame. Imunitet se razvija za 10 dana i traje cijeli život.

3. Bolest je česta samo u pojedinim zemljama Afrike i Južne Amerike.

4. Kod zaraze žutom groznicom, u 90 % slučajeva ljudi nemaju ozbiljne komplikacije. Većina se potpuno oporavi za 3 – 4 dana.

5. Prvi simptomi žute groznice su povišena temperatura, glavobolja, bolovi u mišićima, gubitak apetita, povraćanje i opći osjećaj slabosti. Ti se simptomi mogu pojaviti 3 do 6 dana nakon infekcije.

6. Ozbiljnim simptomima smatraju se žutica sa žutilom kože i očiju; krvarenje iz nosa, usta, očiju ili ušiju; povraćanje krvi; te krv u stolici. Javljaju se u oko 15 % slučajeva. U pravilu, do polovice osoba kod kojih bolest prijeđe u tešku fazu umire u roku od 1 tjedna.

7. Uz cijepljenje, vrlo dobre preventivne mjere uključuju suzbijanje prijenosnika i osobnu zaštitu: uklanjanje potencijalno opasnih vrsta komaraca kroz državne programe, upotrebu repelenata, mreža na prozorima i mreža protiv komaraca iznad kreveta te nošenje odjeće koja pokriva ruke i noge.

8. Riziku su izloženi stanovnici 47 zemalja u Africi te Južnoj i Srednjoj Americi.

9. Države koje graniče sa zemljama u kojima je žuta groznica endemska zahtijevaju potvrdu o cijepljenju.

10. Putnici iz neendemskih zemalja vrlo rijetko obolijevaju od žute groznice.

Želite li saznati više o putovanjima u Tanzaniji?

Stupite u kontakt s našim timom. Istražili smo najvažnija odredišta diljem Tanzanije. Naši savjetnici za putovanja iz regije Kilimanjara rado će podijeliti praktične savjete i pomoći vam u planiranju putovanja.

Otkrijte još zanimljivih članaka