Pjesma odozgo i svijet drvnih damana

Drvni damani, slično svojim kopnenim srodnicima, djeluju kao životinje iz dječje mašte ili fantastične priče. Srodni su slonovima, a izgledom podsjećaju na glodavce; krošnjama se kreću spretno poput majmuna i glasaju se snagom slavuja. Ovdje donosimo što je znanost nedavno otkrila o tim neobičnim životinjama.

Tko su zapravo damani?

Na prvi pogled damani podsjećaju na kopnene vjeverice, velike zamorce ili možda male dabrove, pa izgledom lako prizivaju glodavce. Drvni damani dugo su uglavnom izmicali znanstvenim istraživanjima. Te životinje, prirodno rasprostranjene u Africi i na Bliskom istoku, zabilježene su u drugoj polovici 18. stoljeća. Budući da su isprva svrstane među obične glodavce, često su ostajale tek fusnota u prirodoslovlju.

Otprilike stoljeće poslije znanstvenici su damane odlučili promatrati pažljivije, ali su ponovno pogriješili: svrstali su ih među neparnoprstaše, skupinu u koju se ubrajaju, primjerice, zebre, nosorozi i tapiri. Zbunili su ih trokomorni želudac damana, njihove čvrste kandže i stalni pokreti žvakanja.

Tek je razvojem genetike bilo moguće točno odrediti podrijetlo damana. Otkriće je bilo iznenađujuće: najbliži srodnici tih životinja, teških najviše 4 kg, slonovi su, ali i dugoni i lamantini.

Od paleocena do danas – razvoj damana

Prije oko 65 milijuna godina damani, surlaši poput slonova i sirene poput lamantina imali su zajedničkog pretka – nazovimo ga „protodamanom”. Živio je u vodi, a poslije u poluvodenom okolišu. S vremenom je dio te populacije izašao na kopno, dok su drugi ostali u vodi i razvili se u današnje lamantine. Protodamani koji su stigli do obala nailazili su na malo konkurencije jer su dinosauri u tom razdoblju već gotovo izumrli. Zato su se te drevne životinje do kraja eocena, prije oko 40 milijuna godina, slobodno proširile Afrikom.

Širenjem areala mijenjao se i njihov izgled: protodamani su se prilagođavali novim okolišima, populacije su se granale, a svaka je linija krenula vlastitim evolucijskim putem. Taj zajednički predak dao je brojne oblike, od životinja veličine slona do onih veličine glodavca.

Bili su glavni biljojedi u Africi sve dok ih postupno nisu potisnuli šupljorošci, među njima antilope, goveda i bivoli. Do kraja pliocena, prije oko 2 milijuna godina, svaka grana nastala od zajedničkog pretka zauzela je svoju nišu i razvila prepoznatljiva obilježja koja su se očuvala do danas, uključujući damane.

Današnji damani nastanjuju Afriku i Bliski istok. Te male životinje, prekrivene gustom dlakom i otprilike veličine velike mačke, teže od 1,5 do 5 kg. Svrstavaju se u 3 roda: stepske, stijenske i drvne damane. Bez obzira na stanište, u njihovoj anatomiji postoji zanimljivo obilježje koje im omogućuje spretno penjanje po drveću i liticama.

Tabani su im goli i prekriveni jedinstvenom epidermom, nalik debeloj gumi. Znojne žlijezde na tim jastučićima stalno vlaže kožu, a posebni mišići mogu je rastegnuti i stvoriti učinak prianjanja. Zbog toga se damani brzo i spretno kreću po gotovo svakoj površini, čak i po okomitim liticama, te se bez napora spuštaju glavom prema dolje.

Po čemu su drvni damani slični slonovima?

Potraga za podrijetlom damana znanstvenicima je oduzela više od stoljeća. Što ih je naposljetku usmjerilo pravim tragom? Ponajprije građa stopala: na prednjim udovima imaju 4 prsta s ravnim noktima, nalik malim kopitima. Na stražnjim udovima imaju 3 prsta, a jedan je nokat zakrivljen i služi za lakše uređivanje krzna. Ti kopitasti nokti postali su ključno morfološko obilježje i otvorili put genetskoj „istrazi”: takvi nokti postoje kod slonova i na rubovima peraja lamantina.

Uređivanje krzna pritom nije hir, nego uvjet preživljavanja damana. Zbog obilježja staništa moraju se prilagođavati stalnim temperaturnim oscilacijama. Tijekom dana njihova tjelesna temperatura može porasti ili pasti za 12 – 15 °C. Kako bi krzno podnijelo te toplinske promjene, moraju ga pomno održavati i stalno prozračivati prostor između dlaka. Zato damani svaki dan provode nekoliko sati uređujući krzno.

Još jedan trag za znanstvenike bile su kljove. U slonova su velike i lako uočljive, dok su kod damana manje i nastaju od sjekutića, kao i kod slonova. Za razliku od njih, većina drugih životinja kljove razvija iz očnjaka, primjerice morževi i divlje svinje.

Popis sličnosti s većim srodnicima tu ne završava. Damani, kao i slonovi, imaju mliječne žlijezde u pazušnom i preponskom području, a mužjaci imaju testise skrivene u trbušnoj šupljini, blizu bubrega.

Što izdvaja drvne damane?

Za razliku od stepskih i stijenskih srodnika, drvni damani noćne su životinje, zbog čega su dugo izmicali istraživačima. Zato nisu istraženi jednako dobro kao druge vrste damana. Znanstvenici danas razlikuju 4 vrste drvnih damana:

• Južni drvni daman nastanjuje istočnu i južnu Afriku, u suptropskim ili tropskim suhim, vlažnim i nizinskim šumama, kao i u planinskim šumama, savanama i stjenovitim područjima.
• Istočni drvni daman endem je Tanzanije i Kenije, a pretežno živi u podnožjima i planinskim šumama Kilimanjara, Merua i Udzungwe.
• Beninski drvni daman živi u zapadnoj Africi, na području između rijeka Niger i Volta.
• Zapadni drvni daman nastanjuje suptropske ili tropske vlažne nizinske šume, savane i stjenovite terene zapadne i središnje Afrike.

Krzno drvnih damana dulje je i nešto svilenkastije nego kod drugih vrsta. Nijansa njihova gustog, mekog krzna mijenja se prema staništu, od blijedosive do svijetlosmeđe ili tamnosmeđe. Razlike u boji služe kao evolucijska kamuflaža: u vlažnim područjima s mnogo zelenila krzno je tamnije, a u suhim područjima obično svjetlije.

Po prehrani su drvni damani slični svojim srodnicima: najradije jedu lišće, plodove, grane i koru, zbog čega se često penju sve do najviših dijelova krošnje.

Osim toga, drvni damani glasaju se širokim rasponom zvukova koje je teško opisati: pjevaju, oponašaju slavujeve trilere, laju, vrište, skviče, klikću, zvižde i reže, katkad gotovo istodobno, a glasnoća lako prelazi 100 dB. Njihove se pjesme mogu malo razlikovati od vrste do vrste, što je jedan od kriterija koji istraživačima pomaže u razvrstavanju vrsta i podvrsta drvnih damana. Znanstvenici su otkrili novu vrstu zova drvnog damana, koju su nazvali „strangled thwack”. Taj bi zov mogao upućivati na novu vrstu drvnog damana.

Vokalizacija drvnih damana može se usporediti s pjevom ptica, glasanjem kitova i ultrazvučnom komunikacijom šišmiša. Tako širok raspon zvukova ključan je za svakodnevnu komunikaciju unutar skupine, upozoravanje na opasnost i sezonu parenja, kada je privlačenje pozornosti ženke presudno.

Damani iz različitih područja mogu se međusobno razumjeti, slično ljudima koji govore različitim dijalektima, iako im za to treba malo vremena.

Ove glasne zvukove uglavnom proizvode mužjaci. Ženke se također mogu glasati, ali znatno tiše, jer nemaju zračne vrećice ni povećan grkljan.

Tijekom uspona na Kilimanjaro po ruti Lemosho, putnike mogu pratiti prepoznatljivi zovovi drvnih damana. Noćenje u prvom kampu u šumi često ostane u sjećanju upravo zbog njihova pjeva.

Ugroženost drvnih damana

Drvni damani i dalje su relativno slabo istraženi, ali znanstvenike već ozbiljno zabrinjava njihova budućnost. Godine 2015. istočni drvni daman klasificiran je kao gotovo ugrožena vrsta prema Međunarodnoj uniji za očuvanje prirode (IUCN). Prirodni predatori, poput leoparda, orlova i afričkih pitona, uz smanjenje staništa smatraju se glavnim čimbenicima rizika.

U padu populacije drvnih damana ulogu ima i ljudsko uplitanje. Neki ih ljudi pokušavaju pripitomiti i držati kao kućne ljubimce.

U zatočeništvu, međutim, drvni damani prolaze lošije od ostalih pripadnika svoga reda. Za razliku od stijenskih i stepskih damana, koji žive u skupinama i trebaju socijalizaciju, drvni damani samotne su životinje. Odgovara im društvo samo vlastite obitelji, s kojom gotovo sve vrijeme provode u dupljama ili jazbinama. To su plašljive i oprezne životinje koje se ne smiju uzimati iz prirodnog staništa, kao ni bilo koja druga divlja životinja, čak i ako se čini lako pripitomljivom.

S tim ih je životinjama najbolje upoznati na njihovu teritoriju i onda kada one to dopuste. Zbog noćnih navika nije ih lako vidjeti, ali safari nakon zalaska sunca daje priliku da se čuje njihov osebujan pjev. Tijekom putovanja kroz nacionalne parkove Tanzanije s Altezza Travelom moguće je susresti i druge, aktivnije damane – stijenske i stepske. Te su životinje prilično znatiželjne. Ako im se prilazi oprezno i ostavi dovoljno vremena da se naviknu na prisutnost ljudi, mogu pokazati zanimanje za promatrače.

Želite li saznati više o putovanjima u Tanzaniji?

Stupite u kontakt s našim timom. Istražili smo najvažnija odredišta diljem Tanzanije. Naši savjetnici za putovanja iz regije Kilimanjara rado će podijeliti praktične savjete i pomoći vam u planiranju putovanja.

Otkrijte još zanimljivih članaka