Kilimanjaro ili Everest Base Camp: kako odabrati trekking za sebe

Trekking do baznog kampa Mount Everesta ili uspon na najviši vrh Afrike, Kilimanjaro? To je pitanje koje si u nekom trenutku postavi gotovo svaki ljubitelj trekkinga. Različiti kontinenti, različite nadmorske visine i različite razine zahtjevnosti. U ovom članku uredništvo Altezza Travela vodi vas kroz obje rute kako biste lakše odabrali sljedeći trekking: Nepal ili Tanzaniju.

Trekking do Everest Base Campa

Trekking do Everest Base Campa, na 5.364 m nadmorske visine, jedna je od najpopularnijih ruta na svijetu i godišnje privuče oko 40.000 ljudi. Putovanje počinje u nepalskoj prijestolnici Kathmanduu, odakle putnici slikovitim letom nastavljaju prema gradiću Lukla.

Ruta do Everest Base Campa

Ekspedicija prema Everest Base Campu, ponekad označena i kao EBC trek, počinje gotovo odmah po dolasku u Luklu. Nakon doručka skupina kreće prema selu Phakding, gdje provodi prvu noć. Hodanje traje do 5 sati, a najviša točka toga dana nalazi se na 2.610 m nadmorske visine.

Sljedeći dan donosi približno 7 sati hoda do šerpskog mjesta Namche Bazaar. Zbog znatnog dobitka na visini, do 3.440 m nadmorske visine, mnoge skupine ondje ostaju do 2 dana kako bi se tijelo prilagodilo visini. Razina mora tada je već daleko ispod. „Dan odmora” najčešće uključuje šetnje, posjet lokalnom muzeju i pogled na Everest s vidikovca kod najvišeg hotela na svijetu, Everest Viewa, na 3.880 m.

Namche Bazaar često se naziva posljednjom uporišnom točkom civilizacije, iako to nije sasvim točno. Pred vama je višednevni trekking sa zaustavljanjima na 1 ili 2 noći u šerpskim selima kao što su Tengboche, Dingboche i Lobuche. Program uključuje dionice od najmanje 6 sati hoda i poglede na lanac Himalaje. U tom razdoblju skupina se penje iznad 5.000 m nadmorske visine.

Nakon aklimatizacije u Lobucheu počinje ključni dan ekspedicije – uspon do Everest Base Campa. Skupina najprije ide prema Gorak Shepu, najvišem naselju na planetu, smještenom na 5.164 m nadmorske visine. Odatle slijedi završni uspon po neravnom terenu do 5.364 m. Stigli ste. 

Povratak u Luklu traje od nekoliko sati do nekoliko dana, ovisno o odabranoj ruti. Operatori nude povratak dolinama i pokraj planinskih jezera ili, za putnike s većim budžetom, helikopterom.

Koju god opciju odabrali, ruta prolazi kroz šerpska planinska sela, viseće mostove, Nacionalni park Sagarmatha, koji je pod zaštitom UNESCO-a, samostane, guste šume i ledenjačke rijeke. Sve to okružuju snijegom prekriveni vrhovi najviših planina svijeta.

Zbog svega toga ova ruta nije samo susret s kulturom i prirodom Nepala, nego i hod tragovima penjača – onih koji su prvi krenuli prema vrhu Everesta i onih kojima Base Camp nije završna točka, već mjesto odakle počinje daljnji uspon.

Kakvo je vrijeme na trekkingu do Everest Base Campa?

Ljeti na vrijeme u ovoj regiji utječe indijski monsun, koji donosi kišu i oblake. Od kraja rujna počinje toplija i suša sezona, s dnevnim temperaturama do +20 °C i noćnim temperaturama koje se spuštaju do +5 °C.

Jesenski i proljetni mjeseci najpovoljniji su za trekking. U tim razdobljima promet na rutama može se usporediti s užurbanim ulicama Kathmandua.

Zima donosi snažne vjetrove, niske temperature i snijeg. Ipak, neki i tada smatraju sezonu pogodnom: staze nisu prenapučene, a oštri vremenski uvjeti dobar su izazov za iskusnije putnike.

Koliko je zahtjevan trekking do Everest Base Campa?

Trekking do Base Campa smatra se umjereno zahtjevnim i ne traži profesionalnu pripremu. Ipak, iako se ruta nalazi na nižoj nadmorskoj visini, može djelovati napornije od uspona na Kilimanjaro.

Trajanje i udaljenost: Ekspedicija obično traje oko 2 tjedna i uključuje duge dionice s neprestanim dobitkom na visini, pa treba računati na kumulativni umor. Mogućnost povratka u Luklu helikopterom nije uvedena kao turistička atrakcija.

Vrijeme na visini: Iako je vrh Kilimanjara viši, planinari koji žele završiti trekking do Everest Base Campa provode više vremena na visini, što povećava rizik od simptoma visinske bolesti.

Teren: Ruta uključuje prelazak ledenjaka i kretanje po stjenovitom terenu. U kombinaciji s drugim čimbenicima, to putovanje čini prilično napornim.

Klima: Vrijeme u Himalaji nepredvidivo je. Nagla promjena temperature, snijeg ili snažan vjetar, koji se mogu pojaviti i izvan zimskih mjeseci, mogu trekking dodatno otežati.

Rizici: Himalajski lanac podložan je potresima, koji mogu pokrenuti odrone i lavine. Na ruti prema Base Campu to je rijetko, ali rizik ne treba zanemariti.

Uspon na Kilimanjaro

Vrh Kilimanjara, Uhuru Peak, uzdiže se 5.895 m nad morem. To je najviša točka afričkog kontinenta i najviša samostojeća planina na svijetu. Slična nadmorska visina u usporedbi s usponom do Everest Base Campa, kao i dostupnost početnicima, razlog su zbog kojega mnogi planinari biraju između ove 2 rute. No za razliku od trekkinga u Nepalu, u Tanzaniji se penjete na jedan od legendarnih „Seven Summits”, a ne samo do njegova podnožja.

Zbog blizine vulkana ekvatoru i njegovih okomitih klimatskih zona, planinari postupno prolaze kroz velik dio Zemljinih klimatskih pojaseva – od plantaža banana i kave do tropskih šuma i arktičkih pustinja. Do vrha Kilimanjara vodi 8 ruta: Lemosho, Umbwe, Marangu, Machame, Rongai, Northern Circuit, Kilema i Western Breach. Ta je podjela prilično okvirna jer se mnoge staze mogu spojiti na početku, blizu vrha ili tijekom silaska. Jedna od najpopularnijih i najprikladnijih za širok raspon planinara jest 7-dnevna ruta Lemosho. Ima postupan profil aklimatizacije, raznolike krajolike i najvišu stopu uspješnosti – 94,9 %. Pogledajmo je pobliže.

Rute Kilimanjara

Prvi dan ekspedicije obuhvaća dolazak u zračnu luku Kilimanjaro (JRO) i prijavu u hotel. Za razliku od trekinga prema Everestu, gdje skupina gotovo odmah nakon slijetanja u Luklu izlazi na stazu, ovdje imate dan za odmor nakon leta.

Sljedećeg jutra planinari upoznaju tim podrške i vozilom se penju na 3.414 m, na visoravan Shira u Nacionalnom parku Kilimanjaro. Vožnja traje oko 3 do 4 sata, a zatim slijede još 2 sata hoda do prvog visokog kampa, Shira 1. Toga dana nema znatnog dobitka na visini, a prva noć pod tanzanijskim zvijezdama provodi se na 3.610 m nadmorske visine.

Trećeg dana uspon na Kilimanjaro nastavlja se do kampa Shira 2, na 3.850 m. Hodanje ne traži veći fizički napor, pa planinari mogu mirnije pratiti krajolik Kilimanjara. Posebno se izdvaja mogućnost uspona na Cathedral Peak (3.872 m), odakle se jasno vide planina Meru i dolina nalik „izgubljenom svijetu”. Nakon 2 sata odmora u kampu organizira se aklimatizacijski uspon s dobitkom do 200 m visine, nakon čega slijedi povratak u kamp.

Ujutro planinari kreću prema ključnoj točki rute – Lava Toweru. Najviša točka toga dana, koji može trajati do 8 sati hoda, bit će ručak na više od 4.600 m nadmorske visine. Nakon toga slijedi silazak do kampa Barranco (3.900 m), odakle se vidi masivna stijena – Barranco Wall. Sljedećeg dana planinari je prelaze. Staza nije opasna, a uspon traje oko 1 sat, nakon čega ostaje vrijeme za fotografiranje planine Kibo i odmor prije hodanja do kampa Karanga, na 3.995 m, uz još jedan aklimatizacijski uspon.

Šestog dana uspon se nastavlja prema kampu Barafu, na 4.640 m. Hodanje traje najviše 4 do 5 sati, a ostatak dana namijenjen je odmoru i snu.

Noć uspona na vrh počinje sedmog dana. Tehnički nije osobito zahtjevna; glavni je izazov visina. Uspjeh završnog dana uvelike ovisi o stručnosti tima podrške. Vodiči moraju pratiti moral i fizičko stanje planinara, odabrati najprikladniji tempo i po potrebi pružiti individualnu pomoć.

Najspremniji planinari na vrhu dočekuju izlazak sunca iznad oblaka, s pogledima na ravnice Afrike. Na vrhu ima vremena za predah, fotografiranje i, ako želite, silazak do najbližeg ledenjaka. Zatim slijedi silazak do kampa Barafu, 2 sata odmora i nastavak silaska do kampa Millennium, smještenog blizu tropske šume na 3.950 m. Ukupno će putnici provesti do 14 sati na nogama i prijeći 15 km.

Ujutro 8. dana ekspedicije sudionici će osjetiti znatno olakšanje zbog niže nadmorske visine. Nakon doručka silazak se nastavlja do izlaza iz nacionalnog parka, kod Mweka Gatea (1.640 m), a zatim slijedi transfer do hotela. Povratni let kući najbolje je ne planirati za taj dan. Međunarodni let nije ono što tijelu najviše treba nakon uspona na najvišu točku kontinenta.

Alternativne rute do vrha Kilimanjara

Machame: Još jedna vrlo popularna ruta prema „krovu Afrike”, poznata i kao „Whiskey Route”. Ima postupan profil aklimatizacije i prolazi kroz sve klimatske zone Kilimanjara. Početnicima se preporučuje ekspedicija od 7 dana. U tom je slučaju vjerojatnost dolaska na vrh oko 93,1 %.

Marangu: Poznata i kao „Coca-Cola Route”, ovo je jedina ruta na kojoj planinari ne spavaju u šatorima, nego u drvenim kolibama za 4 do 8 osoba. One znatno povećavaju udobnost tijekom kišnih sezona. Staza prati put Hansa Meyera i Ludwiga Purtschellera, koji su prvi stigli na vrh 1889. Stopa uspješnosti kreće se između 83,8 % i 86,6 %. Početnicima se preporučuje ekspedicija od 6 dana.

Rongai: Jedina ruta koja prolazi rijetko posjećenom sjevernom padinom vulkana. Staza počinje u crnogoričnoj šumi i prolazi kroz sve klimatske zone Kilimanjara – od zone uzgoja s plantažama kave i banana do arktičke zone s masivnim ledenjacima. Stopa uspješnosti kreće se od 86 % do 86,6 %, ovisno o iskustvu planinara i trajanju ekspedicije.

Northern Circuit: Najnovija i najdulja ruta na Kilimanjaru, jedina s koje se vide sve 4 strane vulkana. Obilježavaju je duži dani hodanja, postupan dobitak na visini, dobra aklimatizacija i udaljenost od popularnih staza, iako prvi dani uspona prate rutu Lemosho. Prikladna je za iskusnije planinare kojima odgovaraju duže etape s visinskom razlikom. Statistika pokazuje da oko 81,3 % planinara na ovoj ruti stiže do Uhuru Peaka.

Umbwe: Jedna od najmanje popularnih, a time i najmanje posjećenih ruta u prvim danima ekspedicije. Trećeg dana staza se spaja s rutama Lemosho i Machame, no do tada se smatra zahtjevnijom zbog strmog uspona. Ruta također prolazi kroz sve klimatske zone. Stopa uspješnosti iznosi 97,8 %. Tako visok postotak objašnjava se time što Umbwe biraju iskusni putnici. Za početnike je stopa uspješnosti vjerojatno oko 90 %.

Kilema: Jedina ruta namijenjena usponima brdskim biciklom. Vodi istočnom padinom usporedno s Maranguom, s kojim se spaja kod Horombo Campa.

Western Breach: Rijetko korištena ruta koja vodi prema vrhu kroz zapadni procjep u krateru Kilimanjara i Arrow Glacier Camp (4.860 m). Nepopularna je zbog visokog rizika od odrona kamenja.

Kakvo je vrijeme na Kilimanjaru?

Najpovoljnija razdoblja za uspon su od kraja prosinca do početka ožujka i od sredine lipnja do kraja listopada. U to vrijeme u Tanzaniji prevladava suho i sunčano vrijeme, što na Kilimanjaro privlači velik broj planinara.

U ostalim mjesecima pada kiša, iako padine nisu prazne. Oborine se najčešće javljaju poslijepodne, kada su sudionici ekspedicije već u kampu. Najmanje gužve izvan glavne sezone obično su početkom lipnja, početkom ožujka i krajem listopada.

Iskusni planinari savjetuju da se ove informacije uzmu kao smjernica, a ne kao precizna prognoza. Zbog klimatskih promjena vrijeme s godinama postaje nepredvidivije, pa je najbolje biti spreman na različite uvjete.

Je li uspon na Kilimanjaro zahtjevan?

Uspon na Uhuru ne zahtijeva alpinističko iskustvo ni opremu, planinari ne moraju prelaziti izrazito duge udaljenosti niti prolaziti stres slijetanja u najopasniju zračnu luku na svijetu. Ipak, najgore što možete učiniti pri pripremi za putovanje u Tanzaniju jest podcijeniti izazov koji vas čeka.

Je li Everest Base Camp teži od Kilimanjara?

Trekking do Everest Base Campa općenito se smatra težim od Kilimanjara zbog duljeg trajanja (12 do 14 dana) i duljeg boravka na velikoj nadmorskoj visini, što povećava rizik od visinske bolesti. Ipak, vrh Kilimanjara viši je, a završni uspon fizički zahtjevniji.

Glavni čimbenici koje treba uzeti u obzir pri usponu na Kilimanjaro su:

Vrijeme za aklimatizaciju: Rute prema „krovu Afrike” planirane su za 5 do 8 dana, što znači da planinari imaju upola manje vremena za aklimatizaciju. Izdržljivost sudionika ekspedicije i stručnost vodiča pritom su presudni.

Nadmorska visina: Posebnost uspona na Kilimanjaro brz je dobitak na visini do 5.895 m, osobito na pojedinim rutama. Zato je za početnike bolje odabrati 7-dnevne rute Lemosho ili Machame, na kojima je rizik od visinske bolesti manji.

Klimatske zone: Staze u relativno kratkom vremenu prolaze kroz različite klimatske zone. Tijelo se mora brzo prilagoditi ne samo visini, nego i promjenama temperature i vlage, što nekim planinarima može otežati uspon.

Želite li saznati više o putovanjima u Tanzaniji?

Stupite u kontakt s našim timom. Istražili smo najvažnija odredišta diljem Tanzanije. Naši savjetnici za putovanja iz regije Kilimanjara rado će podijeliti praktične savjete i pomoći vam u planiranju putovanja.

Otkrijte još zanimljivih članaka