52 razloga 
Besplatan PDF 
Pišite nam na WhatsApp 
Rezervirajte besplatan razgovor 
Usponi Godine 1885. današnja Tanzanija, Burundi, Ruanda i dio Mozambika postali su , čime je Kilimanjaro postao najviša planina Njemačkog Carstva. Samo 4 godine poslije, 1889., njemački geograf Hans Meyer i austrijski alpinist Ludwig Purtscheller postali su prvi Europljani koji su stigli na vrh te poznate afričke planine.
Prošlo je više od 1 stoljeća od prvih ekspedicija prema vrhu Kilimanjara. Ledenjačka polja danas su se znatno smanjila, a uspon na Kilimanjaro više ne djeluje jednako teško. U to je vrijeme teren izgledao drukčije, a dolazak do najviše točke Afrike bio je znatno opasniji pothvat.
U novom članku donosimo priču o Meyeru i Purtschelleru, o „osvajanju” Kilimanjara i o činjenicama koje stoje iza tog povijesnog događaja.
Kada je Kilimanjaro prvi put osvojen?
Hans Meyer i Ludwig Purtscheller napokon su 6. listopada 1889. stigli na zahtjevan vrh Kilimanjara. Uspon je trajao od 27. rujna do 9. listopada. Uporni putnik Meyer, iza kojega su već stajala 2 pokušaja, organizirao je 3. ekspediciju s iskusnim austrijskim alpinistom i učiteljem gimnastike Ludwigom Purtschellerom. Okupivši veliku karavanu lokalnih nosača i vodiča, Meyer je prošao britanskim teritorijem do podnožja masiva Kilimanjara, gdje je dobio potporu poglavara naroda . S narodom Chagga susreo se i ranije, 1887., što je opisao u knjizi „Across East African Glaciers: An Account of the First Ascent of Kilimanjaro”.
Do 3. ekspedicije na Kilimanjaro Meyer je već bio iskusan planinar. Ipak, uspjeh uspona velikim je dijelom bio rezultat temeljitog planiranja. Nakon 2 neuspjela pokušaja znao je da će glavna prepreka na putu prema vrhu biti nedostatak vode i hrane. Zalihe su se prebrzo trošile, a silazak u podnožje radi opskrbe poništio bi već prijeđeni napredak.
Meyer je zato unaprijed pažljivo isplanirao rutu. Važnu pomoć pružio mu je i prijatelj Kurt Johannes, poznat kao kapetan Johannes, tadašnji upravitelj Moshija, polazišta ekspedicije.
Meyer je podigao kampove na više točaka duž rute:
- Abbott Camp – na 3.894 m nadmorske visine.
- Kibo Camp – na 4.263 m nadmorske visine.
- Mali kamp kod lavinske špilje neposredno ispod linije ledenjaka – na 4.578 m nadmorske visine.
Zahvaljujući tim kampovima mogao je više puta pokušati doći do najvišeg vrha Kiba, bez povratka na početnu točku nakon svakog pokušaja. Istodobno su nosači svakih nekoliko dana donosili zalihe u kampove smještene u zoni alpske pustinje.
Nakon odmora u završnom kampu, Meyer i Purtscheller nastavili su uspon. Krenuli su u 4 ujutro i do podneva došli do ledenog zida s pukotinom dubokom 30 m. Meyer ju je poslije nazvao „Johannes Notch”, u čast prijatelja i upravitelja Moshija, kapetana Johannesa.
Urezivanjem stepenica u ledu Meyer i Purtscheller nastavili su prema stjenovitom izdanku. Još 2 sata hodali su rubom kaldere, odnosno kratera, dok nisu stigli na vrh Kiba. Ondje su proveli oko 40 minuta, a zatim se spustili.
Tako su 6. listopada 1889. Meyer i Purtscheller prvi stigli do najviše točke Afrike, koju je Meyer u domoljubnom duhu nazvao „Kaiser Wilhelm Spitze”. Bilo je to 64 godine prije prvog uspješnog uspona na Mount Everest. Meyer je gotovo točno izračunao visinu Kilimanjara na 6.010 m. Godine 1952. ta je vrijednost blago korigirana na 5.895 m.
„Prvi sam stupio na najviši vrh, do kojega smo došli u 10:30. Izvadio sam malu njemačku zastavu, koju sam za tu svrhu ponio u naprtnjači, i postavio je na vremenskim uvjetima izloženi vrh od lave uz 3 glasna poklika. Na temelju svojega prava kao njegova prvog otkrivača, dotad nepoznati i neimenovani planinski vrh – najvišu točku Afrike i Njemačkog Carstva – nazvao sam Vrh cara Wilhelma. Zatim smo još 3 puta klicali caru i čestitali jedan drugome rukovanjem.” – Hans Meyer, „Across East African Glaciers: An Account of the First Ascent of Kilimanjaro”, 1891.
Ludwig Purtscheller također je ostavio trag u povijesti osvajanja Kilimanjara. Nakon uspona na vrh Mawenzi, točnije na njegovu 2. najvišu točku, nazvao ju je po sebi. Čini se da je planinar jednostavno pogriješio, misleći da je riječ o najvišem vrhu vulkana Mawenzi. Visina koju je osvojio iznosila je samo 5.120 m, dok najviši vrh Mawenzija doseže 5.148 m i danas nosi ime vođe prve uspješne ekspedicije, Hansa Meyera.
Cijela ekspedicija stajala je Meyera oko 30.000 maraka. Bio je to njegov 3. pokušaj uspona na Kilimanjaro.
„Novac zasigurno nije imao presudnu ulogu u životu obitelji Meyer”, kaže Heinz Peter Brogiato, ravnatelj Leibnizova instituta za regionalnu geografiju u Leipzigu.
Treba imati na umu da je 1961. Britanija odobrila neovisnost Tanganjiki, kopnenom dijelu današnje Tanzanije. Već sljedeće godine, 1962., Kaiser Wilhelm Peak preimenovan je u „Uhuru Peak”, što na svahiliju znači „Vrh slobode”.
Raniji pokušaji uspona na vrh Kilimanjara
Zabilježena povijest uspona na Kilimanjaro počinje u 19. stoljeću. U ovom dijelu donosimo najranije pokušaje.
i , 2 njemačka misionara i putnika, bili su prvi Europljani koji su 1840-ih počeli pisati o Kilimanjaru. Rebmann se čak pokušao popeti na Kilimanjaro, ali je stigao samo do linije snijega. Bio je prvi Europljanin koji je otkrio Kilimanjaro. Dugo nakon toga nije mogao uvjeriti zapadnu geografsku zajednicu da na vrhu Kilimanjara ima snijega. Čak je i uglednim istraživačima bilo teško prihvatiti takvu pojavu u vrućoj ekvatorijalnoj Africi.
Ipak, još od antike autori izvan Afrike, poput Ptolemeja, Eshila i Herodota, spominjali su planine koje su vjerojatno uključivale Kilimanjaro, povezujući ih s izvorima Nila i opisima snijega. Martín Fernández de Enciso u djelu „Summa de Geografía” iz 1519. navodi da se zapadno od Mombase nalazi „iznimno visoka” etiopska planina Olimp, a iza nje Mjesečeve planine, iz kojih izvire Nil.
Prve ozbiljne ekspedicije na Kilimanjaro
Grof Samuel Teleki iz Austro-Ugarske poduzeo je 1887. prvi ozbiljan pokušaj uspona na Kibo, najviši vrh Kilimanjara. Zajedno s austrijskim poručnikom Ludwigom von Höhnelom, predvodeći ekspediciju s više od 300 nosača, stigao je rijekom Pangani do planine Meru, 40 km jugozapadno od Kilimanjara, a zatim pokušao uspon na Kilimanjaro.
No i Teleki je stigao samo do linije snijega. Morao se vratiti zbog „problema s bubnjićima”. Unatoč tome, uspio je istražiti velik dio Istočnoafričke rasjedne doline, a njegovo je ime trajno upisano u povijest osvajanja Kilimanjara.
Poslije je američki prirodoslovac dr. Abbott, koji je ponajprije došao proučavati lokalnu faunu i floru, poduzeo prilično očajnički pokušaj uspona na glavni afrički vrh. Već na početku ekspedicije na Kilimanjaro ozbiljno mu je pozlilo, možda zbog akutne visinske bolesti, pa je putovanje završilo. Abbottov partner Otto Ehlers iz Njemačke istočnoafričke kompanije nastavio je dalje. Koliko je daleko stigao, ostalo je nepoznato. Ehlers je poslije tvrdio da je dosegnuo 5.904 m. Danas znamo da je to zapravo 8 m više od najviše točke planine. Različite nedosljednosti dovele su u pitanje istinitost Ehlersovih tvrdnji, pa njegova izjava nije shvaćena ozbiljno.
Unatoč neuspjelim pokušajima osvajanja Kilimanjara, i Teleki i Abbott imali su važne uloge u budućem uspjehu na „krovu Afrike”. Teleki je, primjerice, Meyeru dao korisne informacije o usponu; slučajno su se susreli tijekom Meyerova prvog putovanja u regiju 1887. Abbott je pomogao sa smještajem u Moshiju tijekom uspješne ekspedicije na Kilimanjaro 1889.
Meyer je više puta pokušao uspon na Kilimanjaro, s neuspjesima i uspjehom. Nakon prvog pokušaja 1887., kada je dosegnuo visinu od 5.400 m, odlučni njemački putnik vratio se sljedeće godine u novom pokušaju dolaska do današnjeg Uhuru Peaka, cilja svih ekspedicija na Kilimanjaro. Ovaj put pratio ga je iskusni istraživač Afrike dr. Oscar Baumann iz Austrije.
Nažalost, odabrali su loš trenutak za svoj ambiciozni pothvat. upravo je počeo – arapski ustanak protiv njemačkih trgovaca na istočnoafričkoj obali. Meyer i Baumann bili su zarobljeni, okovani i uzeti kao taoci od šeika Abushirija, vođe ustanika. Obojica su naposljetku preživjela, ali tek nakon što je plaćena otkupnina od 10.000 rupija.
Tako prva 2 Meyerova pokušaja uspona na Kilimanjaro nisu bila osobito uspješna. Treća ekspedicija otvorila mu je nove mogućnosti. Zajedno s Ludwigom Purtschellerom postao je prvi čovjek koji se popeo na Kilimanjaro.
Tko je bio Hans Meyer?
Njemački istraživač i putnik rođen je 22. ožujka 1858. u gradiću Hildburghausenu. Još kao dijete Meyer je pokazivao izrazitu domišljatost i želju za novim znanjem. Posebno su ga zanimale kartografija i geografska literatura. Hans je bio sin imućnog izdavača iz Leipziga. Upisao je Sveučilište u Leipzigu, gdje je studirao geografiju i prirodne znanosti, a istodobno počeo sanjati o putovanjima u daleke krajeve.
Na prvu veliku ekspediciju Meyer je krenuo još kao student. Godine 1879. otputovao je u Sjedinjene Američke Države, a to putovanje postalo je njegova polazišna točka u svijetu istraživanja. Putovao je Andama u Južnoj Americi i planinama Rwenzori u Africi. No sve su te ekspedicije bile priprema za povijesni uspon na Kilimanjaro.
Nakon osvajanja najviše točke Afrike, Meyer je nastavio proučavati ledenjake i vulkanski masiv Kilimanjara. Primjerice, 1894. zajedno je s njemačkim ilustratorom Ernstom Platzom obišao cijelu planinu, proučavao njezino zaleđivanje i dokumentirao lokalni teren crtežima. Čak je i tijekom te posljednje ekspedicije na Kilimanjaro Meyer došao do brojnih otkrića o značajkama afričkih vulkana.
Ernst Platz, iako nije ubrajan među najbolje alpiniste svojeg doba, ostvario je nekoliko zapaženih prvih uspona, uključujući njemački Watzmann i alpske Violet Towers 1895. godine. Na Kilimanjaru je unutarnji stožac vulkana Shira nazvan njemu u čast. Međutim, nakon britanskog preuzimanja vlasti poslije Prvog svjetskog rata naziv Platz Cone pogrešno je promijenjen u Place Cone.
Vraćajući se Meyeru i njegovu doprinosu razvoju alpinizma, vrijedi spomenuti njegov uspon na Kanarskim otocima 1894. i istraživanje vulkana u Ekvadoru 1904. I te su 2 važne ekspedicije donijele brojna otkrića. Godine 1899. Meyer je postao profesor na Sveučilištu u Leipzigu, gdje je 1915. imenovan ravnateljem Instituta za kolonijalnu geografiju.
Hans Meyer umro je u Leipzigu 5. srpnja 1929., u dobi iznad 70 godina. Tijekom sadržajnog života ne samo da je ostvario izniman pothvat prvim usponom na vrh tada gotovo nedostupne afričke planine, nego je dao i velik doprinos proučavanju dotad slabo poznatih krajeva i naroda.
Tko je bio Ludwig Purtscheller?
Meyerov partner u ekspediciji na Kilimanjaro, Ludwig Purtscheller, rođen je 6. listopada 1849. u Innsbruck-Wiltenu u Tirolu. Od mladosti je bio snažno vezan uz planine i koristio je svaku priliku za planinarenje. Ta ga je posvećenost alpinizmu dovela do više od 1.600 osvojenih vrhova diljem svijeta. U to je doba takav broj uspješnih uspona bio iznimno rijedak.
„Ovo je divan rođendanski dar za mene, danas imam 40 godina”, rekao je Purtscheller. Afrički div bio je svladan, koliko god nam je otežao borbu, čime je završilo više od 40 godina opsade i napada na Kilimanjaro.
Kao tinejdžer mladi Ludwig pridružio se lokalnom turističkom društvu i aktivno sudjelovao u alpskim ekspedicijama. Ti rani usponi dali su mu čvrstu osnovu za buduća putovanja. Neko je vrijeme Purtscheller radio i kao službenik u rudarskoj tvrtki, gdje je stekao korisno znanje iz mineralogije, koje mu je poslije koristilo na putovanjima.
Osvajanje planinskih vrhova nije bilo jedini poziv tog svestranog čovjeka. Drugi dio profesionalnog života posvetio je poučavanju. Nakon položenog ispita za učitelja gimnastike u Grazu najprije se nastanio u Klagenfurtu, a zatim se 1877. preselio u Salzburg. Ondje je do smrti radio kao nastavnik na pedagoškoj školi i državnoj srednjoj školi.
Purtschellerovi suvremenici prisjećali su se da je taj daroviti i hrabri istraživač imao široko znanje iz geografije, geologije, mineralogije, botanike, zoologije, folklora i povijesti. Bio je rječit, tečno je govorio talijanski i francuski, a poštovali su ga i kolege i planinari.
Purtscheller je uspješno povezivao nastavnički rad s čestim ekspedicijama u Alpe. Tijekom svojih uspona često je odbijao pomoć lokalnih vodiča i sam tražio put u planinama, suočavajući se sa strahom i nepoznatim. Među planinarima je smatran istinskim junakom, a često su se prepričavali njegovi odvažni pothvati i uspjesi.
Ludwig Purtscheller umro je nedugo nakon 51. rođendana. Dogodilo se to 3. ožujka 1900., nakon nesreće na Aiguille du Dru u blizini Mont Blanca u Francuskoj. Nakon pada u ledenu pukotinu zadobio je teške ozljede od kojih se nikada nije oporavio.
Lauwo ili Amani: tko je pratio europske osvajače Kilimanjara?
Tijekom ekspedicije 1889. Europljane je prema vrhu Kilimanjara pratilo 16 Afrikanaca iz naroda Chagga. Ostali su s grupom dok im je to bilo podnošljivo, ali s porastom visine počeli su patiti od visinske bolesti i hladnoće. U jednom su se trenutku zaustavili. Samo je 1 osoba nastavila najdalje s Meyerom i Purtschellerom, no i danas se raspravlja o tome tko je to bio.
Mnogi izvori, osobito afrički, tu počasnu ulogu pripisuju čovjeku po imenu Yohani Kinyala Lauwo, poznatom i kao „Starac s Kilimanjara” – natpisu koji stoji na spomen-ploči u Nacionalnom parku Kilimanjaro. No oko Lauwova sudjelovanja postoje ozbiljna pitanja.
Glavni argument protiv Lauwa jest nedosljednost datuma. Tanzanijac je rođen oko 1871. godine, dok drugi izvori navode 1872. ili 1867., a umro je 10. svibnja 1996. Ako je doista bio Meyerov vodič s 18 godina i umro 1996., Lauwo bi živio 125 godina, što zvuči vrlo malo vjerojatno.
Lauwo je doista bio vodič i vjerojatno se više puta penjao na Kilimanjaro prateći ekspedicije. Ipak, njegov prvi uspon sigurno se nije dogodio 1889. s Hansom Meyerom i Ludwigom Purtschellerom. Njegova vodička karijera vjerojatno je počela 1940-ih.
Osim toga, Lauwo se za života nije mogao prisjetiti detalja tog putovanja. Pretpostavlja se da je zabuna nastala oko 100. obljetnice osvajanja Kilimanjara 1989., kada su lokalne vlasti željele pronaći i odati počast svjedocima legendarne ekspedicije.
Nakon što je Lauwo pogrešno odabran kao lokalna poznata osoba koja se prva među sunarodnjacima popela na najvišu planinu Afrike, tu su legendu aktivno podupirali njegova rodbina, mediji i sam Lauwo. Čak je jednom tvrdio da je Johannes Notch nazvan po njemu, iako je, kao što je ranije spomenuto, Meyer poznatu pukotinu nazvao po svojem prijatelju, upravitelju Moshija, kapetanu Johannesu.
Što se Meyerova uspona tiče, njegov glavni vodič bio je iskusni profesionalni alpinist Purtscheller. Svjesno ga je odabrao za suputnika i vodiča te ga doveo iz Europe. No postojala je još 1 osoba – lokalni nosač koji je s Nijemcima otišao dalje od svih ostalih, ali nije stigao na vrh. Ta osoba bio je Muini Amani, a ne Lauwo.
Muini ili Mwuni Amani (oko 1869. – oko 1909.) bio je nosač i kuhar iz Panganija, malog grada na obali današnje Tanzanije. Kada je imao oko 20 godina, pratio je Europljane na njihovu zahtjevnom putovanju prema „krovu Afrike”, što potvrđuju Meyerovi zapisi. Njegovo se sudjelovanje logično uklapa u kronologiju. Ekspedicije na Kilimanjaro dolazile su brodom, a njemački su istraživači Amanija poveli sa sobom s obale.
No ni Muini Amani nije se popeo na vrh vulkana Kibo. Doista je otišao dalje s Meyerom i Purtschellerom od ostalih pratitelja, ali je naposljetku ostao čekati Europljane u špilji koja je poslije nazvana po Hansu Meyeru. Nije imao profesionalnu opremu ni prikladnu odjeću.
U knjizi Antona Zieglera „Explorers of the Mountains, Volume 2” (Anton Ziegler: Ludwig Purtscheller. Eine Auswahl. Erschließer der Berge, Band 2) iz 1926. navodi se da su Hans Meyer i Ludwig Purtscheller bili neovisni putnici, a Muini Amani iz Panganija samo nosač do posljednjih točaka bivka, odnosno kampova. Primjerice, Purtscheller se u knjizi citira ovako:
„U Muebacheu, još okruženi gustom, sivom galerijskom šumom, podigli smo središnji kamp i onamo poslali nosače. Dva dana poslije, 2. listopada 1889., Meyer i ja, u pratnji domoroca iz Panganija po imenu Muini Amani, podigli smo šator na sedlastoj visoravni.”
Dalje se ime Muinija Amanija ponovno spominje. Jasno je da je njegova glavna zadaća bila dostaviti stvari do kampa, pa od početka nije bilo planirano da se s istraživačima penje na vrh:
„U podne 5. listopada 1889. ponovno smo krenuli kako bismo uspostavili bivak na većoj visini. Pratio nas je Muini Amani, koji je nosio vreće za spavanje i pokrivače. Mjesto bivka koje smo odabrali nalazilo se u velikoj ledenjačkoj dolini, podno izdubljene, strme stijene, na 4.620 m nadmorske visine.”
Još više dokaza o Amanijevu sudjelovanju u legendarnoj ekspediciji nalazi se u Meyerovoj knjizi „Across East African Glaciers: An Account of the First Ascent of Kilimanjaro”:
„Mwini je u svojoj neodređenoj alpskoj opremi izgledao vrlo komično. Preko mršavih potkoljenica navukao je nekoliko pari poderanih vunenih gaća, kroz koje se na 50 mjesta nazirao izblijedjeli vuneni prsluk. Poderani ostaci stare crvene vojne jakne, koja je nekoć krasila ramena nekog naočitog škotskog narednika, služili su mu kao kaput, dok su mu stopala bila pokrivena – ili otkrivena – parom mojih odbačenih čarapa i starim parom žutih papuča. Od lica mu se nije vidjelo ništa osim nosa; cijela glava i vrat bili su mu omotani obilnim naborima golemog turbana, koji mu je, omotan oko bokova, u uobičajenim prilikama bio jedina odjeća.”
Meyerovi dnevnici sadrže brojne reference na Tanzanijca koji je, za razliku od Lauwa, doista sudjelovao u prvom usponu na Kilimanjaro. Uz toliko dokaza još je neobičnije što su lokalne vlasti i mediji godinama nastavili podupirati legendu o Lauwu.
Pogovor
Prvi uspješan uspon na Kilimanjaro učinio je Hansa Meyera svjetski poznatom osobom. Njegova opažanja ledenjaka, kartiranje i trigonometrijska mjerenja dugo su bila temelj brojnih istraživanja planina i vulkana. Kao izdavač, aktivno je širio informacije o svojim putovanjima i otkrićima. Objavljivao je opsežna i detaljna izvješća temeljena na dnevnicima. Zahvaljujući tim izvješćima danas znamo mnoge pojedinosti o tom dalekom povijesnom događaju.
U desetljećima nakon njegova uspjeha na Kilimanjaru rijetki su mogli ponoviti Meyerov pothvat. Primjerice, 2. uspješan uspon na Kaiser Wilhelm Peak dogodio se tek 20 godina poslije, 1909. godine. Škotska planinarka Sheila MacDonald 1927. postala je prva žena koja je stigla na vrh Kilimanjara. Tek su krajem 1950-ih uređene stalne rute prema vrhu i kampovi duž puta.
Sav sadržaj na stranicama Altezza Travela nastaje uz stručne uvide i temeljito istraživanje, prema našoj Urednička politika.
Želite li saznati više o putovanjima u Tanzaniji?
Stupite u kontakt s našim timom. Istražili smo najvažnija odredišta diljem Tanzanije. Naši savjetnici za putovanja iz regije Kilimanjara rado će podijeliti praktične savjete i pomoći vam u planiranju putovanja.
Kilimanjaro i druge planine 
Safariji u Tanzaniji 
O Tanzaniji 
Otoci Tanzanije