Servali. Graciozne divlje mačke Afrike

U ovom članku govorimo o servalima, njihovu izgledu, načinu života i tome kako razlikovati servala od drugih mačaka, primjerice geparda. Jesu li servali dobri kućni ljubimci? Gdje žive u prirodnom okruženju i kako ih možete vidjeti? Odgovore na ta pitanja donosimo u članku Altezza Travela.

Tko su servali?

Serval je divlja mačka podrijetlom iz afričkih savana i šuma. Oni koji ne poznaju razlike među divljim mačkama mogu ga zamijeniti s gepardom, jaguarom, leopardom ili južnoameričkim pjegavim mačkama iz roda Leopardus, poput ocelota. Sličnost proizlazi iz pjegave obojenosti, česte kod mnogih vrsta. No ako serval ima znanstveno potvrđeno srodstvo s drugim vrstama divljih mačaka, najbliži mu je srodnik afrička zlatna mačka. Zajedno s karakalom, serval i zlatna mačka pripadaju istoj razvojnoj liniji – njihov je predak bio prva mačka koja se naselila u Africi.

Servala je zapravo lako razlikovati od svih drugih mačaka po ušima – neuobičajeno su velike i uspravne, poput 2 kućice na rubu brijega. Serval je poznat i po izvanrednom sluhu: može čuti čak i kretanje glodavaca pod zemljom. Čim ovaj grabežljivac osjeti vibraciju, oštrim kandžama brzo kopa tlo. Nekoliko sekundi poslije plijen je u njegovim šapama. Nijedan se miš neće sakriti pod zemljom ako ga gladni serval traži svojim golemim ušima.

Još jedna prepoznatljiva značajka servala njegove su duge i snažne noge. Za razliku od geparda, ne može dugo trčati za plijenom, ali je vrlo brz na kratkim udaljenostima. Noge mu omogućuju i brzo penjanje na drveće, lov na drvenaste damane te visoke skokove kojima može oboriti pticu u letu. Visok je oko 60 cm u grebenu, a može skočiti više od 2 m uvis. Uz kratak zalet skače i 4 m u dalj.

Ove se životinje mogu vidjeti u Africi, južno od Sahare. Nekada su živjele i na sjeveru kontinenta, ali zbog ljudskog lova danas su u sjevernoj Africi ugrožene. U srednjoj, a osobito u istočnoj Africi, serval je vrlo rasprostranjen; cijelo područje Tanzanije dio je njegova staništa.

Servale u divljini možete vidjeti na nekom od safari programa Altezza Travela. Svi ti programi uključuju posjete nacionalnim parkovima u kojima servali žive u svom prirodnom staništu. Na safariju zamolite vodiča da obrati pozornost na ove životinje i, ako je moguće, posjetite područja na kojima su veće šanse za susret s njima. Najbolje je odabrati kraj suhih sezona, odnosno veljaču i prvu polovicu ožujka te rujan i listopad, kada trava nije toliko visoka. Nakon kiša vegetacija je gusta, pa servala nije lako uočiti kroz visoku travu.

Zanimljivosti o servalima

Servali se najradije zadržavaju u savanama ili rijetkim šumama, gdje ima mnogo visoke trave pogodne za lov na glodavce i skrivanje od neprijatelja. Poznati su i slučajevi pojavljivanja na velikim nadmorskim visinama, primjerice u travama afroalpskih livada Kilimanjara na 3.800 m nadmorske visine.

Zanimljivo je da postoje razlike u obojenosti između podvrsta koje žive na ravnicama i servala iz šumovitih područja. Stanovnici savane svjetliji su i imaju više pjega, dok su servali među drvećem razvili posebnu kamuflažu: koža im je bliža smeđoj boji, a pruge su izraženije od pjega.

Ako pažljivo pogledate, na stražnjoj strani servalovih ušiju vidi se bijela pruga, obrubljena crnim pjegama iznad i ispod. Taj se uzorak obično naziva "lažne oči". Znanstvenici raspravljaju o svrsi te obojenosti, ali slažu se da ima važnu ulogu u komunikaciji. Pretpostavka da mačke svojim "lažnim očima" odvraćaju grabežljivce od napada s leđa čini se logičnom.

Iako su izvrsni lovci, ove graciozne divlje mačke ne mogu izbjeći sve opasnosti Afrike. Servale love hijene, afrički divlji psi, leopardi i borilački orlovi. Poznato je da ih napadaju i lavovi te nilski krokodili. Mladunci servala mogu postati plijen zmija, ptica grabljivica, medojeda i mungosa. Sami servali najradije jedu male glodavce: štakore, miševe i rovke. U prehrani su im i gmazovi, ptice i kukci. Povremeno love i veći plijen, primjerice male antilope poput duikera, zečeve te velike ptice poput plamenaca. Servali najčešće žive u blizini vode, pa prehranu ponekad nadopunjuju žabama, pa čak i ribom. Zanimljivo je i da vole vodu, baš kao što se, primjerice, jaguari i tigrovi ne boje smočiti. Za razliku od većine drugih mačaka, servali se u vodi mogu jednostavno igrati.

Ove graciozne mačke love tako da se spuste nisko prema tlu i polako kreću kroz šikaru bambusa ili trave. Kada pronađu plijen, približavaju mu se polako i tiho. Kao prave divlje mačke, servali su vrlo strpljivi i mogu se ukočiti na 15 minuta bez pokreta kako ne bi preplašili plijen. Kad se približe žrtvi na oko 3 m, serval naglo skače oslanjajući se na snažne stražnje noge. Prednjim nogama udara plijen, onesposobljava ga ili ubija – životinja poput štakora ima male izglede za preživljavanje.

Servali najradije love noću, prelazeći do 4 km odjednom. Ove mačke mogu biti aktivne i danju, iako, poput mnogih afričkih grabežljivaca, najtoplije sate provode odmarajući se u hladu. Servali su vrlo učinkoviti lovci i plijen ulove u 50 – 60 % pokušaja. Promatranja u Ngorongoru pokazala su da u 24 sata ova mačka prosječno usmrti 15 – 16 životinja.

Najprepoznatljivije značajke servala svakako su duge noge i uši, najduže u odnosu na tijelo među svim mačkama. Duge noge čine ih iznimnim skakačima i pridonose njihovoj zaigranosti. Zabilježeno je da servali u lovačkom skoku mogu skočiti 4 m uvis i oboriti pticu s visine od 3 m. Te se mačke često penju na drveće i iz same igre. Njihove duge, široke uši, koje se mogu neovisno okretati za 180 stupnjeva, pomažu im u lovu i izbjegavanju drugih grabežljivaca. Izrazita uspješnost u lovu ima mjerljiv utjecaj na broj glodavaca. Budući da godišnje mogu usmrtiti do 4.000 glodavaca po jedinki, servali kontroliraju njihovu populaciju i korisni su susjedi ljudima.

Gdje žive servali?

Sjevernu granicu današnjeg područja rasprostranjenosti servala određuje pustinja Sahara. Nema ih ni oko bazena Konga na zapadu kontinenta ni u jugozapadnoj Africi. Servali su nekada živjeli i sjeverno od Sahare, ali danas se smatra da su u Alžiru izumrli, dok njihova prisutnost u Maroku nije pouzdano potvrđena: postoje samo pojedinačni izvještaji o malom broju životinja. U Tunisu su servali izumrli, ali je mala populacija ponovno uvedena u Nacionalni park Feijda. Najtužnija povijest servala vezana je uz Južnoafričku Republiku. Ondje su ga Europljani prvi put opazili i opisali, ali podvrste koje su ondje živjele danas su potpuno nestale, istrijebljene ljudskim djelovanjem.

U istočnoj Africi, kao i u ostatku područja rasprostranjenosti, serval je brojan. U Tanzaniji ih, primjerice, znanstvenici često promatraju u krateru Ngorongoro. Upravo su ondje istraživači proučavali uspješnost servalova lova, kao i razdoblja parenja – za Ngorongoro to je kraj suhe sezone, odnosno rujan – studeni. U tom se razdoblju rađaju mladunci servala. Zanimljivo je da roditelji ponekad uređuju gnijezda u jazbinama koje su napustili dikobrazi i južnoafrički mravojedi. Češće se gnijezdo nalazi izravno u travi, pa se pri posjetu nacionalnim parkovima terenskim vozilima treba držati pravila i ne silaziti s označene staze kako se ne bi pregazili tek okoćeni mladunci.

Servali žive i u drugim nacionalnim parkovima Tanzanije, primjerice u Serengetiju, jezeru Manyara i drugdje. Ove mačke najradije biraju ravne travnjake u blizini močvara, jezera i rijeka. Ondje ih najprije treba tražiti.

Treba li servale štititi?

Strogo govoreći, ovoj vrsti nisu potrebne posebne ljudske mjere kako bi se spriječio njezin nestanak. Serval je na Crvenom popisu ugroženih vrsta IUCN-a naveden kao vrsta najmanje zabrinutosti, a populacija je stabilna. Na rubu izumiranja nalaze se samo vrlo male i izolirane populacije u sjevernoj Africi.

Isušivanje močvara i širenje pašnjaka mogli bi predstavljati prijetnju vrsti. Oboje dovodi do smanjenja broja glodavaca, koji čine 80 – 97 % prehrane servala. No ni tu se zasad ne događaju kritične promjene. Naprotiv, postoje čak i dokazi o ponovnom naseljavanju područja iz kojih su servali ranije bili potisnuti.

Ljudi u nekim afričkim zemljama i dalje love servale, iako ne u velikom broju. Na lokalnim tržištima cijeni se njihovo lijepo krzno nalik leopardovu. Pojedini dijelovi tijela, poput zuba i kandži, povremeno se koriste u obredne svrhe i u takozvanoj tradicionalnoj medicini. Sve se to odnosi na neke zemlje zapadne Afrike i nije pojava raširena na cijelom kontinentu.

Mnogo veći razlog za zabrinutost jest držanje servala u ljudskim domovima. Ove su mačke lijepe, graciozne i iznenađujuće odane osobama na koje se naviknu. Istodobno zadržavaju osobine divljih životinja i postaju zahtjevni kućni ljubimci, što stvara brojne probleme i kućanstvu koje ih drži i samom servalu.

Jesu li servali dobri kućni ljubimci? Koje su alternative?

Mali mladunci servala iznimno su dražesni. Razigrani su, znatiželjni i privrženi. Zbog toga ih mnogi ljudi žele držati kao kućne ljubimce.

U divljini servali u prosjeku žive oko 10 godina, dok im se u zatočeništvu životni vijek obično produljuje i do 20 godina. No to uglavnom vrijedi kada se o servalima stručno brine u odgovarajućem okruženju. U uobičajenim kućnim uvjetima serval je sklon bolestima zbog kontakta s drugim vrstama životinja, ali i zbog života u vrlo neprirodnom staništu. Čest je problem i to što vlasnici ne mogu zadovoljiti sve veterinarske i prehrambene potrebe divlje mačke.

Zanimljivo je da je upravo serval pridonio nastanku hibridne pasmine koja je postala najpoželjnija i najskuplja među domaćim mačkama. Riječ je o pasmini Savannah. Prvi su se mačići rodili 1986. od mužjaka servala i ženke domaće mačke. Pasmina se pažljivo razvijala mnogo godina, a službeno je priznata 2001.

Mačke pasmine Savannah smatraju se mirnima, podložnima učenju, prilagodljivima i vrlo odanima. Dobro se slažu s drugim kućnim ljubimcima, a u odanosti vlasnicima mogu se mjeriti i sa psima. Mnogi bi se složili da je to rijetka osobina za domaću mačku.

Istodobno, mačkama pasmine Savannah treba mnogo prostora kako bi zadovoljile potrebu za velikom aktivnošću i istraživanjem novih prostora. Nije ih moguće stalno držati u kući. Kao i njihovi divlji preci, jako vole vodu i rado se s njom igraju na različite načine. Nekim vlasnicima to postane problem – zdjela s vodom za ove je mačke uzbudljiva igračka.

Danas je Savannah i dalje najskuplja pasmina domaće mačke. Ako ste čuli za pasminu Ashera, za koju se tvrdilo da je najrjeđa i iznimno skupa, treba znati da je riječ o istoj pasmini Savannah koju su prevaranti predstavljali kao jedinstvenu novu pasminu. Domaće mačke uzgojene od servala dobra su alternativa samim servalima, koje se neopravdano drži kao kućne ljubimce.

Servali su bolji u divljini nego u zatočeništvu

Pokušaj držanja servala kod kuće loša je odluka. Prije svega, loša je za samu životinju, kojoj trebaju prostor i sva obilježja prirodnog okruženja. Bez toga se serval neće dobro osjećati i može se razboljeti. Neetično je kupiti divlju mačku i ograničiti je na prostor ljudskog doma. U mnogim zemljama, primjerice u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama, barem u većini pokrajina i saveznih država, posjedovanje servala je nezakonito. U drugim regijama često je potrebna dozvola.

Hvatanje servala u divljini protuzakonito je, što znači da svaka kupnja servala izravno podupire krivolov. To je gotovo isto kao kupnja roga nosoroga, kljove slona ili leopardove kože. Drugim riječima, negdje u Africi krivolovac je ubio ili osakatio lijepu i slobodnu životinju, najvjerojatnije ostavivši članove njezine obitelji ili krda bez zaštite i oslonca. To također znači da će to ponoviti, jer na crnom tržištu postoji potražnja za egzotičnom životinjom ili nekim njezinim dijelom. Tako krivolov opstaje u siromašnim zemljama: ljudi s novcem i neobičnim prohtjevima potiču ljude u nevolji na kaznena djela koja štete životinjama.

Prisilno i dugotrajno zatvaranje u ograničen prostor neizbježno izaziva probleme u ponašanju kod divlje životinje, osobito kod tako inteligentne i aktivne vrste kao što je serval. Serval tijekom jedne noći treba hodati i istraživati 2 – 4 km, što mu nijedan stanovnik velegrada ne može omogućiti. Te se mačke teško dresiraju, pa će se ponašati kao u divljini: obilježavat će teritorij i kandžama kopati tlo – ili sve što na tlo podsjeća, primjerice tapecirani namještaj.

Briga o životinji i osiguravanje posebne prehrane koja se sastoji gotovo od 100 % sirovog mesa bit će velik izazov. Je li svatko spreman svakodnevno nabavljati 15 svježih štakorskih trupova za svog ljubimca? Za pravilnu probavu serval mora jesti cijele glodavce, zajedno s krznom. Ne treba zaboraviti ni lovački instinkt divlje mačke – vlasnici, njihovi gosti i susjedi mogu se suočiti s ozbiljnim problemima.

Pokušaji pretvaranja egzotičnih divljih životinja u kućne ljubimce rijetko završavaju dobro. Često završavaju nesrećama, intervencijom nadležnih službi i policije ili time da životinja koja je razočarala neodgovornog vlasnika bude izbačena na ulicu. Tada je mačka preplašena, izgubljena, izložena napadima pasa i drugih životinja te često ugiba od gladi jer se ne može hraniti i preživjeti izvan poznatog staništa. Divlja je mačka svoje vještine preživljavanja i instinkte razvijala u afričkim savanama, šumama i močvarama. Urbano je okruženje servalu strano i vrlo opasno.

Jasno je da serval nije vrsta prikladna za zatočeništvo. Mnogo ga je bolje promatrati u divljini. Ako želite vidjeti ove graciozne mačke dugih nogu i velikih, tanjurastih ušiju, dođite u Afriku, krenite na safari i promatrajte ih u savani. Tako ćete sa sobom ponijeti trajne uspomene, bez zadiranja u njihov život.

Protivimo se svakom obliku zlostavljanja životinja. Etični turizam znači boravak u blizini staništa divljih životinja, u za to posebno uređenim objektima, promatranje životinja i njihova života prema pravilima nacionalnih parkova, slušanje priča i činjenica koje dijeli vaš vodič te snimanje fotografija koje ostaju trajna uspomena. Odaberite neki od safari programa Altezza Travela, primjerice veliki 7-dnevni safari kroz Tarangire, Ngorongoro i Serengeti, i vidite servale u divljini – u njihovu domu.

Želite li saznati više o putovanjima u Tanzaniji?

Stupite u kontakt s našim timom. Istražili smo najvažnija odredišta diljem Tanzanije. Naši savjetnici za putovanja iz regije Kilimanjara rado će podijeliti praktične savjete i pomoći vam u planiranju putovanja.

Otkrijte još zanimljivih članaka