Dodoma, glavni grad skriven u savani

Dodoma je posebna i zato što je glavni grad velike zemlje popularne među putnicima – Tanzanije – a ipak ostaje iznenađujuće malo poznata i istražena. I sam grad i istoimena regija vrlo su zanimljivi. Putnike spremne odmaknuti se od uobičajenih ruta ovdje čekaju znamenitosti iz različitih povijesnih razdoblja i mjesta izrazite prirodne ljepote. Koji je, dakle, stvarni glavni grad Tanzanije? Kakva je povijest Dodome? Gdje se nalazi? Kakav je to grad i što se može vidjeti u njemu i okolici? U nastavku donosimo odgovore na ta i druga pitanja.

Koji je zapravo glavni grad Tanzanije – Dodoma ili Dar es Salaam?

Modernom Tanzanijom, kakvu poznajemo od njezine neovisnosti, Tanganjika, bivša britanska kolonija koja se teritorijalno uglavnom poklapala s današnjom kopnenom Tanzanijom, stekla je neovisnost od Britanije 1961. godine. Više od 2 godine poslije, nakon revolucije, pridružili su joj se otoci Zanzibara, oslobođeni vlasti proomanskog sultana. Tako je 1964. nastala Ujedinjena Republika Tanzanija, odnosno moderna Tanzanija. u početku se više od 3 desetljeća upravljalo iz Dar es Salaama; taj višemilijunski obalni grad bio je glavni grad 32 godine. Od 1996. Dodoma se smatra službenim glavnim gradom republike. Ipak, u mnogočemu je ta funkcija uglavnom nominalna: većina državnih ureda, sjedišta banaka i velikih nacionalnih tvrtki te sva veleposlanstva i dalje su u Dar es Salaamu.

Vjerojatno najpoznatiji svjetski primjer glavnog grada kojemu je ta uloga dodijeljena umjetno jest Canberra u Australiji. Mnogi su i danas uvjereni da je glavni grad te zemlje Sydney. Posjetitelji Tanzanije također se često iznenade kada saznaju da glavni grad nije Dar es Salaam, nego Dodoma. Ta 2 glavna grada, tanzanijski i australski, imaju usporediv broj stanovnika, iako je Canberra imala pola stoljeća više za vlastito učvršćivanje.

Usporedimo li tanzanijsku Dodomu s glavnim gradovima obližnjih afričkih zemalja, sličan razvoj pokazuju Lilongwe u susjednom Malaviju, Abuja u Nigeriji, Nouakchott u Mauritaniji i Gaborone u Bocvani. Sve su te zemlje također stekle neovisnost 1960-ih, a premještanje glavnog grada označilo je početak novog razdoblja za njihove stanovnike. U Tanzaniji se taj proces razvukao na desetljeća i traje do danas, premda je početna ideja bila ista kao i kod susjeda. Što je pošlo drukčije i zašto? Tom ćemo se pitanju vratiti nešto poslije, a sada najprije nekoliko riječi o samom gradu.

Kakav je grad Dodoma?

Dodoma je razmjerno malen grad koji, prema najnovijim dostupnim podacima iz popisa 2012., ima 410.000  stalnih stanovnika. Ostavlja dojam ugodnog i svijetlog grada, izgrađenog prema promišljenom urbanističkom planu. Nema zbijenih visokih zgrada; naprotiv, može se reći da se glavni grad Tanzanije skladno uklapa u prirodni krajolik savane i okolnih brežuljaka.

Grad presijecaju 2 regionalne ceste, jedna u smjeru sjever – jug, druga u smjeru istok – zapad. Tako je Dodoma podijeljena na 4 cjeline, a svaka je od njih dobro osmišljena i razrađena u četvrti. Planiranju novog glavnog grada pristupilo se vrlo ozbiljno: glavni plan izrađivan je 2 puta, na natječaju su sudjelovale međunarodne tvrtke, a odobrenje završnog projekta na kraju je potrajalo više od 10 godina.

Ulicama je ugodno hodati jer postoje pješački nogostupi, što je u tradicionalnom urbanizmu Tanzanije često ozbiljan nedostatak. Dodoma je od početka zamišljena i kao moderna prijestolnica s prostorom za bicikliste i praktičnim autobusnim linijama. Gradom prometuju i tradicionalni dala dala minibusevi, koji funkcioniraju poput kružnih gradskih linija, kao i bajaji, popularni natkriveni taksiji na 3 kotača.

Najviša zgrada u glavnom gradu je Anglican Tower, zgrada od 14 katova visoka 54 metra. Uz nju, Dodoma ima još 3 slična uredska tornja s 11 ili 12 katova. Inače, grad je ugodan upravo zato što ne djeluje nadmoćno nad čovjekom. Dodoma se doima otvoreno i susretljivo, s gotovo provincijskim mirom u unutrašnjosti afričkog kontinenta. To je snažan kontrast Dar es Salaamu, gradu stalno opterećenom prometnim gužvama i novim neboderima koji niču jedan za drugim.

Što vidjeti u Dodomi

O Dodomi nije lako govoriti iz klasične turističke perspektive. S vremena na vrijeme nailazite na nedostatke umjetno oblikovane tanzanijske prijestolnice, koji pokazuju koliko se grad sporo razvijao. Ipak, Dodoma ima i dobre strane koje vrijedi vidjeti uživo ili barem upoznati na daljinu, kroz tekst i fotografije.

Džamije i katedrale

Jedna od znamenitosti vrijednih pažnje u Dodomi je Gaddafi Mosque, nazvana po libijskom političaru koji je financirao njezinu gradnju. To je najveća džamija u Tanzaniji i može primiti do 3.000 posjetitelja. Svijetla građevina s lučnim zidovima po obodu stoji pod otvorenim afričkim nebom i gotovo je cijele godine obasjana suncem. Uz džamiju je mala zelena površina, koja zanimljivo kontrastira ružičastim zidovima molitvene zgrade. Unutra će i putnik kojemu je religija daleka pronaći mir, predah i svježinu, osobito cijenjenu u Africi.

Ako u Dodomu putujete zrakoplovom, od zračne luke do džamije trebat će vam samo nekoliko minuta. Zračna luka vrlo je praktično smještena nedaleko od središta grada. No upravo je to, između ostalog, i problem koji vlasti pokušavaju riješiti. Njezin položaj ne dopušta produljenje uzletno-sletne staze, pa ne može primati velike zrakoplove, što je nužno za daljnji razvoj grada. Time se vraćamo pitanju zašto se dužnosnici, bankari, strani konzuli i poduzetnici ne žure preseliti iz Dar es Salaama u prijestolnicu u unutrašnjosti.

Postoji projekt izgradnje nove, moderne zračne luke za Dodomu, s međunarodnim statusom. Trebala bi se nalaziti nešto sjevernije, u Msalatu, s dužom uzletno-sletnom stazom, bolje opremljenom infrastrukturom i mogućnošću prihvata znatno većih putničkih i teretnih zrakoplova. Ako projekt uskoro zaživi, mogao bi privući ljude i kapital u Dodomu te glavni grad učiniti zanimljivijim i putnicima.

Spustite li se cestom Nyerere od Gaddafi Mosque, stižete u srce grada – na trg Nyerere, sa spomenikom osobi čije ime već naslućujete. Julius Nyerere bio je prvi predsjednik Tanzanije i jedna od ključnih osoba u stjecanju neovisnosti bivše britanske kolonije. Imao je važnu ulogu i u razvoju republike u prvim desetljećima njezine moderne povijesti. Ovdje se često fotografira nasmiješeni Baba Wa Taifa, odnosno Otac nacije.

U blizini trga Nyerere nalazi se još nekoliko džamija, a mnoge su raspršene i po cijeloj Dodomi. Možete ih tražiti kao malu urbanu rutu kroz grad. Obratite pozornost na Sunni Mosque, lijepu bijelu građevinu prepoznatljivu izdaleka po zelenim kupolama. Ako je pronađete danju, vrijedi se vratiti i navečer, kada je ovo mjesto muslimanske molitve osvijetljeno.

U blizini su dojmljiva zgrada anglikanske katedrale i znatno jednostavnija luteranska katedrala od crvene opeke. Tanzanijski ogranak Anglikanske zajednice osnovao je i vlastito privatno sveučilište, St. John's University of Tanzania, oko kojega se razvilo posebno područje: vrlo zeleno, gotovo poput oaze usred suncem isušene zemlje. Nalazi se na jugu Dodome.

Najveće sveučilište u Dodomi i cijeloj Tanzaniji je University of Dodoma (UDOM), važno za obrazovanje budućih visokokvalificiranih kadrova u zemlji. University of Dodoma prema veličini kampusa i broju studenata nadmašuje University of Dar es Salaam. Uz infrastrukturni razvoj glavnog grada, napredak lokalnog obrazovanja važan je čimbenik daljnjeg rasta Dodome. Ipak, ne bismo posebno savjetovali odlazak izvan grada samo radi posjeta kampusu.

Koje su još znamenitosti u Dodomi?

Kada ste u gradu, prošećite ulicama i svratite na Central Market (Soko Kuu) na cesti Ndowu. Ondje se prodaju svježe voće, povrće i drugi proizvodi, ali i razne sitnice potrebne u kućanstvima stanovnika glavnog grada. Možda ćete i vi pronaći nešto za sebe.

Zanimljiva je i zgrada parlamenta, National Assembly of Tanzania, poznata i kao Bunge la Tanzania. No postoji ograničenje: parlament zasjeda u Dodomi samo 4 puta godišnje, dok zastupnici ostatak vremena rade u Dar es Salaamu. Zbog toga je ulazak u samu zgradu Bunge prilično zahtjevan. Ipak, pronaći i fotografirati ovu neobičnu arhitektonsku strukturu barem izdaleka vrijedan je mali zadatak za znatiželjnog putnika.

Turističke brošure o Dodomi spominju i takozvani Geological Museum. Treba odmah reći: ne očekujte osobito uzbudljiv posjet. Riječ je zapravo o državnoj ustanovi, geološkoj službi koja redovito provodi istraživanja u vlastitim laboratorijima. Imaju izložene uzorke različitih stijena, minerala i fosila, ali oni će vjerojatno biti zanimljivi uglavnom stručnjacima.

Općenito, grad nije osobito bogat turističkim atrakcijama. Možda je najzanimljivije jednostavno hodati ulicama Dodome, zapažati posebnosti afričke arhitekture i usput otkrivati lijepe zgrade ili zelene površine. Donedavno se cijeli grad mogao vidjeti s Lion Rocka, uzvisine iznad Dodome, no to je područje sada zatvoreno odlukom gradskih vlasti, pa nema smisla tražiti ga.

Prije odlaska prema rubovima glavnog grada i udaljenijim područjima središnje Tanzanije vrijedi još pogledati željeznički kolodvor. Zgrada kolodvora u Dodomi smatra se jednom od gradskih znamenitosti jer je izgrađena početkom 20. stoljeća. Svijetla građevina pripada kolonijalnom razdoblju povijesti zemlje i podsjetnik je na vrijeme kada su ovim prostorima upravljali Nijemci.

Povijest Dodome

Željeznički kolodvor u Dodomi izgrađen je 1910., kada je do grada stigla važna željeznička pruga od luke Dar es Salaam do strateški važnog jezera Tanganjika. Dar es Salaam tada je bio glavni grad kolonije, a jezero Tanganjika, na granici s tadašnjom belgijskom kolonijom Kongo, imalo je veliku stratešku važnost. Na mjestu današnje Dodome izvorno se nalazilo selo lokalnog naroda Gogo, koji je tradicionalno živio na području današnje središnje Tanzanije. Nijemci su 1890. na temelju tog sela osnovali malo kolonijalno naselje. Upravo je željeznica dala poticaj razvoju grada, koji je osobito primjetno rastao pod britanskom upravom.

Ideja o premještanju glavnog grada iz obalnog Dar es Salaama, ranjivog na neprijateljske pomorske napade, u središte kolonije prvi je put otvorena 1916. Dodoma se tada razmatrala kao moguća prijestolnica. Poslije je istu ideju iznijela britanska vlada, koja je njemačku koloniju u istočnoj Africi naslijedila prema Versajskom mirovnom ugovoru nakon Prvog svjetskog rata. Plan ipak nikada nije proveden.

Tanzanijci su se ponovno vratili raspravi o premještanju glavnog grada 1961., nakon stjecanja neovisnosti od Velike Britanije. Glavni argument tada više nije bila sigurnost prijestolnice u slučaju neprijateljskog napada, nego potreba za razvojem goleme unutrašnjosti zemlje, gdje su udaljenosti između naselja velike, a gradovi su rasli sporo.

Takvi dugotrajni razgovori, koji se protežu kroz desetljeća, podsjećaju na brazilski primjer premještanja glavnog grada iz Rio de Janeira u planski izgrađenu Brasíliu. Ključna razlika između Brazila i Tanzanije bila je u tome što je južnoamerička zemlja na kraju uspjela provesti tako velik projekt u kratkom roku. Sličnost je u tome da ni u jednom slučaju sve nije teklo prema planu.

Konačna odluka donesena je 1973., za vrijeme predsjednika Juliusa Nyererea, čiji kip stoji na središnjem trgu današnje Dodome. Do tada je broj stanovnika grada premašio 40.000, no prostora za rast i dalje je bilo mnogo. Nasuprot tome, tadašnji glavni grad Dar es Salaam već je bio prenapučen i dosegnuo je granice organskog razvoja, uz sve veći pritisak na lokalne prirodne resurse.

Dodoma je ležala na križanju važnih cesta koje povezuju sjevernu Arushu s južnom Mbeyom te istočni Dar es Salaam s velikim gradom Mwanzom na sjeverozapadu. Grad je bio okružen lijepim krajolikom i oduvijek je imao ugodnu klimu: nije prevruće, s prosječnim temperaturama od 16,5 do 28,8 °C, niti previše vlažno, uz jednu umjerenu kišnu sezonu otprilike od prosinca do travnja. U Dar es Salaamu vrućina i vlaga znatno su smanjivale radnu učinkovitost. Osim toga, poplave su tijekom kišnih sezona, koje se na obali javljaju 2 puta godišnje, povremeno oštećivale grad. Taj problem u Dar es Salaamu, usput rečeno, još nije riješen.

Mnogo je čimbenika potaknulo premještanje tanzanijskog glavnog grada u Dodomu, pa je vlada organizirala izradu 2 konceptualna plana grada. Prvi je predstavljen 1976. i prikazivao je Dodomu kao idiličan vrtni grad, dok je drugi, iz 1988., bio realističniji i osjetno ekonomičniji. Provedba drugog plana počela je 1990-ih i, kako se vidi, sporo se nastavlja do danas. Od 1996. parlament je obvezan zasjedati u Dodomi 4 puta godišnje. Kaže se da dužnosnici i dalje nerado putuju u glavni grad, teško prihvaćajući privlačnost ovoga mirnog grada, koji previše podsjeća na provincijsko administrativno središte.

Okolica Dodome

Prema usvojenom planu, grad je trebao biti vrlo zelen, s brojnim hortikulturnim projektima, svojevrsna urbana inačica tipičnog ruralnog naselja. To se dobro uklapalo u popularnu ideju posebnog afričkog socijalizma iz 1960-ih, ujamaa, utemeljenog na kolektivnoj poljoprivredi. Poslije, kada je postalo jasno da je kapitalizam neizbježan kao prirodan smjer gospodarskog razvoja zemlje, grad je ostao grad, ali su se u njegovoj okolici ipak pojavile mnoge plantaže. U regiji se uzgajaju mahunarke, ponajprije kikiriki, kava, duhan, žitarice poput kukuruza, riže i pšenice, zatim sirak, sisal, čaj pa čak i grožđe. Razvijeno je i stočarstvo, s osobitim naglaskom na goveda.

Regija Dodoma prostire se na više od 41.000 km², što je usporedivo s državama poput Švicarske i Nizozemske. U nju bi stale 2 Slovenije ili 4 Cipra. Prostora za poljoprivrednike i vlasnike obradivog zemljišta zato ima mnogo.

Možda je najneočekivanije otkriće za putnike činjenica da Tanzanija ima vinograde, a time i vlastitu proizvodnju vina. Najpoznatija afrička vinska zemlja je Južnoafrička Republika, koja se stabilno drži na 8. mjestu u svijetu po količini proizvodnje. Mediteranske zemlje sjeverne Afrike također su poznate po svojim vinogradima. No promatra li se dio kontinenta južno od Sahare, druga najveća vinorodna regija je Tanzanija, a svi njezini vinogradi koncentrirani su upravo u okolici Dodome.

Klima je vrlo povoljna za uzgoj grožđa i proizvodnju suhih crnih i bijelih vina: regija je izrazito sunčana, vlažnost je niska, a tlo pjeskovito. Klima regije Dodoma omogućuje 2 berbe godišnje. Vinarstvo je počelo kao misionarski eksperiment, a nastavilo se kao industrijska proizvodnja uz potporu države.

Današnji opseg vinarstva i odabir novih sorti grožđa pokazuju veliko zanimanje tanzanijske vlade i poslovnog sektora za to područje. Već sama činjenica da je Tanzanian Agricultural Research Institute posljednjih godina poticao i podupirao uvoz te uzgoj novih vinskih sorti iz Južnoafričke Republike pokazuje želju zemlje i regije za novom razinom u vinarstvu. I rezultati novijih istraživanja upućuju na znatan potencijal: grožđe se može uzgajati ne samo u Dodomi nego i u susjednim regijama, uključujući klimatski prikladnu regiju Kilimanjaro.

Posebno obilježje regije Dodoma jest sorta grožđa koja raste samo ovdje i nigdje drugdje. Zove se Makutupora, prema području na kojemu se uzgaja. Riječ je o crnom grožđu iz lokaliteta 20 kilometara sjeverno od Dodome. Uz lokalnu Makutuporu, u Dodomi se uzgajaju i Chenin Blanc, Cinsaut, Aglianico, Shiraz (Syrah) i Cabernet Sauvignon.

Budući da u regiji postoji nekoliko vinarija, dobro osmišljen program putovanja može uključiti posjet nekima od njih ili barem kušanje lokalnih vina. Možda ćete biti među prvima koji će kušati i cijeniti tanzanijsko vino koje bi se za nekoliko godina moglo pojaviti na vinskim kartama restorana u drugim dijelovima svijeta, kao što se danas događa s gruzijskim vinima.

Turizam u regiji Dodoma

Dodoma ima povlašten položaj u srcu Tanzanije. Odavde ceste vode u svim smjerovima: prema poznatim prirodnim rezervatima u središnjem dijelu zemlje, zelenom jugu ili sjeveru Tanzanije, gdje su koncentrirana najposjećenija turistička odredišta.

Nacionalni parkovi i rezervati u blizini Dodome

Najbliži nacionalni park Dodomi je Ruaha, drugi najveći park Tanzanije nakon Nacionalnog parka Nyerere. U širem smislu, Ruaha je dio ekosustava Rungwa-Kizigo-Muhesi, koji obuhvaća poznati rezervat Rungwa (Rungwa Game Reserve), rezervate Kizigo i Muhesi te MBOMIPA Wildlife Management Area. Dio parka Ruaha nalazi se zapravo u jednom od južnih područja regije Dodoma.

U Ruahi žive i mali i veliki kudu, elegantne antilope s velikim spiralnim rogovima. Ovdje se susreću i druge vrste antilopa, uključujući Grantovu gazelu. U parku žive velike populacije slonova, žirafa, lavova, leoparda, geparda, afričkih divljih pasa i drugih životinja. U vodama velike rijeke Ruaha obitavaju golemi nilski konji. Park nastanjuje i više od 500 vrsta ptica. Uz vrlo raznolik životinjski svijet, ovdje postoje i zanimljiva arheološka nalazišta te brojni nalazi drevne stijenske umjetnosti.

Najsjeverniji dio regije Dodoma obuhvaća dio Nacionalnog parka Tarangire, koji se često naziva malim Serengetijem. Tarangire je dom velikom broju slonova, po čemu je park poznat i kao raj za slonove. Te životinje prirodno se uklapaju među veličanstvene baobabe u dolini rijeke Tarangire. Zebre i žirafe prolaze među drvećem, bradavičaste svinje užurbano se kreću, a krda impala trče otvorenim prostorom. Ni lavovi, bivoli, gepardi i velike eland antilope ovdje nisu rijetkost, kao ni mnoge druge vrste životinja.

Swagaswaga Game Reserve u regiji Dodoma dom je slonovima, bradavičastim svinjama i dujkerima, malim antilopama tipičnima za subsaharsku Afriku. U ovom rezervatu uspijevaju i mnoge druge vrste antilopa. Još jedan rezervat na ovom području je Mkungunero Game Reserve, dio ekosustava Tarangire-Manyara, gdje se mogu vidjeti kongoni, gerenuk, hijena, bradavičasta svinja, pavijani, zebra, slon, lav i druge životinje.

Ako planirate posjet najpoznatijim zaštićenim područjima Tanzanije, poput glasovitog Nacionalnog parka Serengeti, dojmljivog kratera Ngorongoro, najvišeg vrha Afrike – Kilimanjara i njegove okolice, ili drugih prirodnih znamenitosti sjeverne Tanzanije, pišite našim savjetnicima. Izradit ćemo program putovanja po mjeri, sa safarijem i drugim aktivnostima.

Stijenska umjetnost u Kondoi

Regija Dodoma poznata je po povijesnim spomenicima naslijeđenima od drevnih kultura koje su živjele na ovom području. Popis nacionalnih povijesnih lokaliteta u Tanzaniji uključuje 2 mjesta na kojima su arheolozi otkrili stijenske slike. Nalaze se u područjima Kondoa i Bahi.

Stijenska umjetnost Kondoe uvrštena je na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Kondoa se nalazi oko 150 kilometara sjeverno od Dodome, u smjeru Babatija. Crteži se nalaze na takozvanom masajskom rasjednom rubu; orijentir je Kolo Rock Museum & Tourist Information Center u selu Kolo. Drevne slike vrlo su brojne i raspršene na širokom području.

Na tom su mjestu znanstvenici pronašli između 150 i 450 zaklona sa stijenskom umjetnošću koju su ostavili pripadnici naroda Sandawe i Maasai. Mnogo zanimljivih podataka o kulturi i tradiciji najpoznatijeg afričkog naroda, Maasaija, možete pročitati u našem članku s fotografijama. Drevni umjetnici naroda Maasai i Sandawe na stijenskim su zidovima prikazivali prizore lova, obrede i druge tradicije svojih zajednica. Ako želite čitati više o stijenskoj umjetnosti Afrike, osobito o Kondoi, ovdje je vrlo detaljan članak o toj temi.

Zbirka stijenske umjetnosti Kondoe sastoji se od pojedinačnih slika raspršenih po zidovima kamenih zaklona, plitkih špilja i litica. Najčešće prikazuju ljude koji izvode određene obrede ili svakodnevne aktivnosti. Ponekad se na stijeni vide i siluete životinja. Drevni umjetnici u pravilu su željeli prikazati život svoje zajednice ili pomoći njezinim članovima prizivanjem božanskih sila: primjerice, izliječiti ranjene, osigurati uspješan lov ili prizvati kišu. Ritualni prikazi na stijenskim zidovima tražili su pomoć duhova koji štite zajednicu.

Nažalost, za stijenske ureze i slike ne postoji precizno datiranje. No za druge artefakte pronađene na lokalitetima Kondoe bilo je moguće provesti radiokarbonska istraživanja, koja su pokazala starost veću od 40.000 godina. Zanimljivo je i to da ne pripadaju sve slike tako dalekoj prošlosti. Neke su vrlo novijeg datuma; prema znanstvenicima, nekoliko su crteža 1970-ih izradili pripadnici lokalnih zajednica.

Špiljske slike pronađene su i u Bahiju, iako se o njima zna znatno manje. Pretpostavlja se da su njihovi autori pripadali starijem narodu Wamiya, čija su područja poslije naselili Gogo, tradicionalni stanovnici regije Dodoma. Umjetnici naroda Gogo, čini se, nisu razumjeli značenje izvornih prikaza pa su ih dopunjavali prema vlastitoj prosudbi.

Stijenska umjetnost drevne Tanzanije, zajedno s klancem Olduvai i drugim lokalitetima kulturne baštine, tek treba biti detaljnije istražena. Nadamo se da će znanstvenici nastaviti dolaziti u ovu regiju bogatu povijesnim spomenicima, što znači da će nova otkrića privući još više putnika iz cijelog svijeta.

Kao što se vidi, Tanzanija nije zanimljiva samo po bogatom životinjskom svijetu i velikim populacijama divljih životinja, nego i po kulturnoj povijesti u najširem smislu te po suvremenim gradovima poput Dodome, čiji se razvoj odvija na poseban i svoj način privlačan način. 

Želite li saznati više o putovanjima u Tanzaniji?

Stupite u kontakt s našim timom. Istražili smo najvažnija odredišta diljem Tanzanije. Naši savjetnici za putovanja iz regije Kilimanjara rado će podijeliti praktične savjete i pomoći vam u planiranju putovanja.

Otkrijte još zanimljivih članaka