Promatranje ptica u Nacionalnom parku Mkomazi te planinama Pare i Usambara

Kada govorimo o sjeveru Tanzanije, najprije na um dolaze Serengeti i Ngorongoro, poznati Kilimanjaro te nešto manje posjećeni, ali jednako vrijedni Nacionalni park Tarangire i jezero Manyara. Sva su ta područja zanimljiva promatračima ptica: na njima i u susjednim lokalitetima zabilježene su stotine vrsta. Ipak, na sjeveru zemlje postoji još mnogo mjesta zbog kojih ljubitelji ptica iz cijelog svijeta dolaze u Tanzaniju na specijalizirana putovanja za promatranje ptica.

Na sjeveroistoku Tanzanije, blizu granice s Kenijom, nalazi se nekoliko važnih područja za ptice. Unatoč sve većem ljudskom utjecaju, i dalje su bogata vrstama. Često se spominje kako se planinske šume lanaca Usambara i Pare intenzivno sijeku te zamjenjuju naseljima, plantažama i poljoprivrednim površinama, kao i umjetnim šumama u kojima se stabla sade za kasniju sječu. No između tih planinskih lanaca i kenijske granice prostire se veliko zaštićeno područje u kojem žive stotine vrsta ptica. Riječ je o Nacionalnom parku Mkomazi. Uz to, po planinama Usambara i Pare raspoređena su brojna manja područja očuvanja. U ovom članku donosimo pregled onoga što ondje možete očekivati tijekom putovanja po Tanzaniji posvećenog promatranju ptica.

Nacionalni park Mkomazi

U Mkomaziju živi više od 400 vrsta ptica. Veći dio područja prekriven je šumom, ali ima i mnogo otvorenih prostora. Vide se i usamljeni stjenoviti brežuljci obrasli galerijskim šumama. Oborina je ovdje malo jer najveći dio kiše padne istočno od Mkomazija i ne prelazi planine Usambara, prirodnu barijeru prema nacionalnom parku. Planine Southern Pare štite park sa zapada i nastavljaju se na lanac Usambara. Sa sjevera Mkomazi graniči s Nacionalnim parkom Tsavo West u Keniji. Između njih nema prirodnih prepreka, pa se životinje stalno i aktivno kreću između 2 parka.

Ako se traže najzanimljivije i najrjeđe ptice u Tanzaniji, granični položaj parka posebno je važan. Ovdje se, na najjužnijem rubu svojeg areala, ponekad može zabilježiti žutotrta eremomela (Eremomela flavicrissalis), kao i somalijski krombek (Sylvietta isabellina), ljubičasta šumska pupavica (Phoeniculus damarensis), Shelleyjev čvorak (Lamprotornis shelleyi) i troprugasta čagra (Tchagra jamesi). Uobičajena staništa tih vrsta nalaze se sjeverno od Kenije, u Etiopiji i Somaliji.

Jedna od najzanimljivijih ptica zabilježenih u Mkomaziju jest Friedmannova ševa (Mirafra pulpa). O njoj se zna vrlo malo. Do sada je opažena samo na 3 ograničena područja: u južnoj Etiopiji, u središnjoj Keniji i na granici Kenije i Tanzanije. U posljednjem slučaju riječ je o malom području koje uključuje Mkomazi. Friedmannova ševa preferira grmolike šikare, ali ne u sušnim predjelima. U Tanzaniji je zabilježena tijekom kišne sezone. Smatra se vrlo plašljivom pticom, pa bi susret s njom u nacionalnom parku bio iznimno rijedak nalaz.

Nekoliko ovdašnjih vrsta trenutačno se smatra ugroženima. Među njima su ptica tajnica (Sagittarius serpentarius), bjeloglavi strvinar (Trigonoceps occipitalis), ušati sup (Torgos tracheliotos), kukuljasti strvinar (Necrosyrtes monachus), bjeloleđi sup (Gyps africanus), Rüppellov sup (Gyps rueppelli), kratkorepi orao (Terathopius ecaudatus), ratni orao (Polemaetus bellicosus) i stepski orao (Aquila nipalensis).

Od selica, područje Mkomazija posjećuju, među ostalima, kosac (Crex crex) i stepska eja (Circus macrourus).

Dijelovi područja poznatog kao planine South Pare leže neposredno uz zapadnu granicu Mkomazija.

Planine South Pare

Na sjeveroistoku Tanzanije planine Istočnog luka započinju lancem Northern Pare i nastavljaju se prema jugu drugim planinskim lancem, Southern Pare. One dijele visoravan od glavnog dijela Tanzanije i šumovitog Nacionalnog parka Mkomazi, smještenog uz kenijsku granicu. Važno područje za ptice obuhvaća nekoliko skupina šumskih zona, no samo je jedna od njih, šumski rezervat Chome, dobro istražena. Zbog toga se većina podataka o pticama temelji na opažanjima iz tog rezervata.

Među zanimljivim vrstama zabilježenima u Southern Pareu ističu se Sharpeov akalat (Sheppardia sharpei) i crvenokapa šumska grmuša, poznata i kao afrički krojač (Artisornis metopias). Obje su vrste zabilježene blizu najviše točke planina, vrha Shengena, na 2.463 m nadmorske visine. Na približno istom području opažena je i žutogrla šumska grmuša (Phylloscopus ruficapilla). Siva sjenica-muharica (Myioparus plumbeus) viđena je u nižem dijelu rezervata.

Među endemskim vrstama ovdje se može pronaći bijelooka ptica Južnog Parea (Zosterops winifredae). Engleski naziv te ptice govori o njezinu podrijetlu: živi samo ovdje –  u planinama Southern Pare u Tanzaniji, a areal joj je vrlo ograničen.

Porodica bijelooki (Zosteropidae) ukupno ima više od 140 vrsta. Od toga 8 živi u Tanzaniji, a 3 su endemske za ovu zemlju. Neiskusnom promatraču može biti teško razlikovati jednu vrstu od druge. Za to je potrebno pažljivo promatrati detalje tipične maslinasto-žute boje perja i širinu bijelog prstena oko očiju.

Planine West Usambara

Ovaj je planinski lanac nekoć bio prekriven gustim prastarim šumama. Tropska šuma koja je ovdje preostala stara je oko 30 milijuna godina. Planine Usambara smatraju se jednom od biološki najraznolikijih regija na svijetu. Među planinskim krajolicima kriju se brojne endemske biljke i životinje. Primjer je afrička ljubica (Saintpaulia), vrlo popularna sobna biljka diljem svijeta. Jedan od glavnih razloga velikog broja endemskih vrsta jest posebno okruženje ovog područja, osobito nadmorska visina i velika količina oborina u planinama.

Posljednjih desetljeća u regiji se intenzivirala obrada zemlje, što je utjecalo i na ptičja staništa. Posječen je velik broj stabala, a šumska su područja postala rascjepkana i manja. Od početka 20. stoljeća ovdje se pojavljuje sve više farmi, plantaža i umjetnih šuma uzgajanih radi vrijedne drvne građe. Desetci važnih područja za ptice i dalje postoje, ali za njihovo pronalaženje treba pažljivo pogledati ornitološku kartu.

U jednom od šumskih rezervata planina West Usambara na stjenovitim se rubovima mogu promatrati afričke crne čiope (Apus barbatus). Sharpeov čvorak (Pholia sharpii/Poeoptera sharpii) živi u krošnjama drveća. Ta je vrsta ovdje rijetka, pa je njezin pronalazak velika rijetkost. Na rubovima šuma često se susreće vrsta koja se smatra gotovo endemskom za ovu regiju – planinski leganj (Caprimulgus poliocephalus).

Ptice zapadnog dijela planina Usambara slabije su istražene od onih u istočnom dijelu, no promatrači ptica često ulaze u ta područja i na različitim lokalitetima bilježe 200 do 300 vrsta.

Planine East Usambara

Kada se govori o velikom broju endemskih vrsta u planinama Usambara, najčešće se misli na njihov istočni dio, iako su lokalna područja za ptice ondje još rascjepkanija nego u West Usambari. To je posljedica sve intenzivnije obrade zemlje u tim planinama. Šume su se najprije krčile za plantaže kave, a zatim za plantaže čaja. Kao i u planinama West Usambara, ovdje postoji oko 20 šumskih rezervata, svi male površine. Unatoč tome, planine East Usambara jedno su od najvažnijih mjesta u kontinentalnoj Africi za ornitologe koji rade na očuvanju ptica na rubu izumiranja. Upravo zato ta bi područja trebala privući što više promatrača ptica.

Usambarska ušara (Bubo vosseleri) opaža se u planinskim šumama East Usambare. Ornitolozi se ne slažu oko toga treba li je smatrati zasebnom vrstom ili podvrstom Fraserove ušare (Ketupa poensis), u kojem bi se slučaju klasificirala kao Ketupa poensis vosseleri. Usambarska ušara u mnogim navikama nalikuje Fraserovoj ušari, a razlikuje se po sitnim detaljima u boji perja i glasanju; razlike su, međutim, male. U svakom slučaju, usambarska ušara endemska je za Tanzaniju. Prvi je put zabilježena u sjeveroistočnim planinama Usambara, a poslije i u planinama Uluguru. Zajedno s Udzungwom, ti su planinski lanci posebno važni za zaštitu raznolikosti divljih životinja u Istočnoafričkom rasjedu.

Zanimljivo je da je sokoke ćuk (Otus ireneae) zabilježen u East Usambari 1992. godine. Danas je klasificiran kao ugrožena vrsta. Sova ima vrlo ograničen areal: postoje 3 male izolirane populacije, 2 ovdje, u ovom dijelu planina Usambara, i 1 blizu obale susjedne Kenije. Vrsta je vrlo osjetljiva na promjene staništa. Ako se šume smanjuju, a osobito ako nestaju stabla rodova Brachylena i Cynometra, smanjuje se i područje koje sova može nastanjivati. Još jedan čimbenik koji ugrožava opstanak ove vrste jesu globalne klimatske promjene. Nažalost, znanstvena istraživanja koja modeliraju buduću veličinu populacije predviđaju nestanak ove vrste iz planina Usambara. Za promatrače je dodatna teškoća to što je riječ o isključivo noćnoj životinji.

Jedna od najneobičnijih i najteže uočljivih vrsta zabilježenih u planinama Usambara jest dugokljuna šumska grmuša (Artisornis moreaui). Podvrsta znanstvenog naziva Artisornis moreaui moreaui endemska je za Usambaru. Vrsta je danas na rubu izumiranja, s procijenjenih 50 do 249 jedinki. Problem je isti kao i prije – uništavanje staništa. Znanstvenicima je, međutim, potrebno više podataka o arealu dugokljune šumske grmuše kako bi preciznije odredili status populacije. Zanimljivo je da se ova vrsta nalazi na aktualnim popisima za prirodni rezervat Amani. To je ujedno jedno od područja s najvećim brojem ptičjih vrsta: ondje živi gotovo 350 vrsta.

Posebno je zanimljiva i pjegavogrla ptica (Arcanator orostruthus), čiji se sve manji areal i pad populacije smatraju zabrinjavajućima. Promatračima ptica osobito je zanimljiv Swynnertonov crvendać (Swynnertonia swynnertoni), prepoznatljiv po uočljivom bijelom polumjesecu na prsima.

Usambarska hiliota (Hyliota usambara) i crvenoglavi modrokljun (Spermophaga ruficapilla), točnije njegova podvrsta Spermophaga ruficapilla cana, smatraju se endemima regije. Potonja je ptica prepoznatljiva po sjajnom crnom tijelu te jarko crvenoj glavi i prsima. Obje vrste imaju vrlo male areale. Za promatrača ptica zato je poseban zadatak pronaći njihova staništa i susresti te rijetke vrste, čije su populacije, nažalost, malobrojne i niske gustoće.

Maslinasti ibis (Bostrychia olivacea) ovdje nije česta vrsta, ali ga se ipak može promatrati. Ovaj ibis dug 70 cm bira prikladno stablo, najčešće mrtvo, i koristi ga kao zaklon tijekom noći, dok danju leti u lov određenim rutama. Ovdje žive i mombaski djetlići (Campethera mombassica) te svrake munije (Spermestes fringilloides).

Ostali endemi East Usambare uključuju usambarskog akalata (Sheppardia montana), planinskog malog bulbula (Phyllastrephus albigula), usambarskog drozda (Turdus roehli), usambarskog tkalca (Ploceus nicolli) i prugastog zelenog nektarojeda (Anthreptes rubritorques). U regiji su zabilježene i druge endemske vrste, pa je vjerojatnost njihova pronalaska u jednom od malih šumovitih područja planina East Usambara velika.

Amanijski nektarojed (Hedydipna pallidigaster), nazvan po šumskom rezervatu, zaslužuje posebnu pozornost. Znanstveni naziv vrste, Hedydipna, potječe od grčkog "hēdu-deipnos - ἡδύ-δειπνος", što se može prevesti kao "jesti slatko, jesti poslastice". Naziv upućuje na sklonost tih ptica slatkom cvjetnom nektaru. Unatoč lokalnim korijenima imena vrste, amanijski nektarojed nije endem ni ovih šuma ni Tanzanije jer živi i drugdje, primjerice u Keniji.

Istočno od planina Usambara nalaze se manja područja za ptice, sjeverno i južno od grada Tange na obali Indijskog oceana. Južno od planina Usambara prostiru se obalne šume okruga Muheza, Handeni i Pangani. Popisi ptičjih vrsta za te lokacije nisu osobito dugi, pa ih ovdje nećemo posebno obrađivati. Još južnije nalaze se veća važna područja za ptice, formirana oko 2 poznata i velika grada. O pticama koje ih nastanjuju možete čitati u članku o promatranju ptica u Bagamoyu i Dar es Salaamu. Ostala zanimljiva područja za promatranje ptica u Tanzaniji predstavljena su u našem preglednom članku "Tanzanija. Top 10 lokacija za promatranje ptica".

Želite li saznati više o putovanjima u Tanzaniji?

Stupite u kontakt s našim timom. Istražili smo najvažnija odredišta diljem Tanzanije. Naši savjetnici za putovanja iz regije Kilimanjara rado će podijeliti praktične savjete i pomoći vam u planiranju putovanja.

Otkrijte još zanimljivih članaka