Tim Altezza Travela pronašao je rijetkog albino damana. Tko su damani?

U ovom kratkom članku donosimo priču o tome kako smo u Nacionalnom parku Mkomazi u Tanzaniji pronašli albino damana i imali rijetku priliku fotografirati tu životinju. Donosimo i zanimljive činjenice o damanima, koji su endemični za Afriku, te objašnjavamo kako albino životinje općenito žive u divljini.

Otkriće

U prosincu 2022. tim Altezza Travela krenuo je istražiti Nacionalni park Mkomazi, smješten na sjeveroistoku Tanzanije, uz granicu s kenijskim Tsavo Westom. Ondje je neočekivano uočen potpuno bijeli sisavac iz reda pećinara (Hyracoidea). Bio je to albino daman.

Damani su male životinje koje izgledom podsjećaju na svizce, česte u Sjevernoj Americi, Europi i Aziji. Za razliku od svizaca, damani žive u Africi, ali i na Bliskom istoku te na Arapskom i Sinajskom poluotoku. U Tanzaniji živi nekoliko vrsta, a najčešći je žutopjegavi stjenoviti daman. Vrlo je vjerojatno da naš albino pripada upravo toj vrsti, jedinom predstavniku stjenovitih damana. Nazivaju ih tako jednostavno zato što žive na stijenama. Danju traže hranu i sunčaju se na vrućem afričkom suncu, a noću se skrivaju u zaklonima: pukotinama u stijenama i šupljinama među gromadama.

Uočiti albino damana iznimno je rijetko. Učestalost albinizma kod sisavaca iznosi 1 na 10.000 životinja. Češći je kod ptica, gmazova i vodozemaca. Primjerice, među pticama se albinizam pojavljuje kod 1 jedinke na 1.764. Za usporedbu, prosječna učestalost albinizma kod ljudi iznosi 1 slučaj na 17.000. No ti su brojevi prosječne vrijednosti. U Europi i Sjedinjenim Državama riječ je o približno 1 osobi na 20.000, dok je u subsaharskoj Africi ta pojava češća. U nekim regijama, primjerice u Zimbabveu, broj može doseći 1 albino osobu na 1.000 stanovnika.

Što je albinizam?

Albinizam je genetsko obilježje koje remeti proizvodnju pigmenata odgovornih za boju tkiva. Kod biljaka je to klorofil, a kod životinja melanin. Sama riječ „albinizam” potječe od latinske riječi za „bijelo”. Životinje i biljke s potpunim albinizmom doista izgledaju posve bijelo. Vjerojatno ste susreli ljude s albinizmom: imaju vrlo svijetlu kožu i kosu, a oči su im najčešće plave ili smeđe. Ponekad oči izgledaju crveno jer se krvne žile mrežnice vide kroz bezbojnu šarenicu s manje melanina. Zato se čini da oči ljudi i životinja s ovim stanjem često imaju crvenkastu nijansu. Sve jedinke s albinizmom, i ljudi i životinje, imaju poteškoće s vidom.

Albinizam se nasljeđuje, a za njegovu pojavu potrebno je podudaranje određenih gena odgovornih za ovu genetsku promjenu kod oba roditelja. Može biti potpun ili djelomičan. Postoji nekoliko tipova ovog poremećaja, s različitim kombinacijama posljedica smanjene pigmentacije. Uz probleme s vidom, nositelji albinizma izloženiji su riziku od raka kože jer im nedostaje prirodna pigmentna zaštita od UV zračenja. Smatra se, primjerice, da većina albino aligatora u divljini živi samo oko 24 sata jer ne može preživjeti štetno UV zračenje. 

Koje opasnosti albinizam donosi životinjama?

Sve navedeno ne odnosi se samo na ljude nego i na albino životinje: imaju slabiji vid, što otežava orijentaciju u prostoru i usporava reakciju na opasnost. Osim toga, albino jedinke mogu imati i slabiji sluh.

Kao što se može pretpostaviti, izostanak prirodne boje u divljini donosi niz poteškoća. Boja krzna, kože ili perja razvijala se u skladu sa staništem. Bijele životinje lakše se uočavaju među vegetacijom i u drugim prirodnim okruženjima, pa se teže skrivaju od grabežljivaca. Ni albino predatori nisu u prednosti ako ih se lako opazi izdaleka.

Albino životinje rjeđe pronalaze partnera jer su u divljini najprivlačnije jedinke često one s izraženom i prepoznatljivom bojom kože, krzna ili perja. U prirodi ih obitelj ili skupina često odbacuje i istiskuje.

Albino životinje češće se mogu vidjeti u zatočeništvu nego u divljini. Takve su jedinke pronađene i zbrinute u ranoj dobi jer bi im izgledi za preživljavanje u prirodi bili vrlo mali. Poznato je da su albino vjeverice jedini sisavci koji uspješno preživljavaju u divljini.

Nadamo se da naš daman ne pati zbog posebnosti svoje boje. Naposljetku, ne mora loviti jer su damani biljojedi, a živi u blizini centra za očuvanje i uzgoj crnog nosoroga u Mkomaziju, pa je malo vjerojatno da ga grabežljivci ozbiljno ugrožavaju. Možemo vas umiriti i time što smo bijelodlakog damana vidjeli među drugim damanima uobičajene boje, bez agresije ili drugih znakova neprijateljskog ponašanja prema njemu.

Tko su damani?

Damani su mali smeđesivi sisavci guste dlake i vrlo kratkog repa. Duljina tijela kreće se od 30 do 70 cm. Izgledom jako podsjećaju na glodavce poput svizaca i dabrova, ali im nisu bliski srodnici i pripadaju drugom biološkom redu. Žive u Africi i mogu se smatrati endemima tog kontinenta, uz iznimku 1 vrste, kapskog damana, koji je prešao na drugu stranu Crvenog mora te nastanio Arapski poluotok i okolna područja.

Damane možemo podijeliti na one koji najbolje uspijevaju među stijenama i one kojima više odgovara drveće. Prvi nastanjuju otvorene prostore sa stjenovitim liticama i velikim kamenjem te su aktivni danju. Drugi žive u šumama i noćne su životinje. Obje skupine hrane se biljem i gotovo ne piju vodu jer dovoljno tekućine dobivaju iz lišća i mladih biljaka. Damani na stopalima imaju posebne mišiće koji povlače kožu i stvaraju strukturu nalik prijanjaljkama. Zahvaljujući tom mehanizmu, lako se penju po glatkim stijenama i deblima.

Možda je najneobičnija činjenica o damanima to da su srodnici vrlo velikih sisavaca: morskih krava i slonova. To potvrđuju i morfološka i genetska istraživanja. Imali su zajedničkog pretka koji je prije više milijuna godina dominirao Afrikom i bio najraširenija životinja na kontinentu, sve dok ga nisu potisnuli šupljorošci (Bovidae), prije svega antilope. Antilope su i danas u Africi brojnije od bilo kojih drugih velikih životinja.

Današnji damani nisu velike životinje: teže od 1,5 do 4,5 kg. Među njihovim precima, međutim, bilo je i golemih životinja, uključujući sisavce veličine nosoroga, teške gotovo 1 tonu. Brojni fosilni nalazi pokazuju da su drevni damani živjeli i u Aziji, kamo su, poput slonova, migrirali preko današnjeg Arapskog poluotoka, ali i u Europi. 

Postoji i lingvistička hipoteza da su damani pridonijeli nastanku riječi „Španjolska”. Nekada su nastanjivali Pirenejski poluotok, a Feničani su, nakon dolaska u te krajeve, to područje nazvali „zemlja damana” Tako su Feničani nazvali Pirenejski poluotok, koji su otkrili 1.100 godina prije Krista. Naziv koji su dali poluotoku glasio je „i-shapan-im”. Pritom su pogriješili. Riječ „shapan” značila je kuniće, s kojima su zamijenili damane. Rimljani su poslije taj naziv preoblikovali u modernije zvučeću Hispaniju. Kasnije su damani na Pirenejskom poluotoku izumrli i danas ne žive u Europi. . Otada se ime zemlje promijenilo, a damani koji su ondje živjeli izumrli su, no trag im je ostao u nazivu današnje države.

Tko ugrožava damane u divljini? U osnovi svi predatori: leopardi, servali, hijene, čagljevi, mungosi, ali i ptice grabljivice i zmije. Zbog male veličine današnji su damani privlačan plijen. Ipak, ne predaju se lako. Ove životinje imaju izvrstan vid; smatra se da neprijatelja mogu uočiti s udaljenosti od 900 m. Kada osjete opasnost, ispuštaju prodoran krik, a svi članovi zajednice — damani žive u skupinama od 50 do 80 životinja — odmah se sklanjaju. Okretne životinje vrlo se brzo kreću po stijenama i granama, pronalaze zaklone i ostaju nepomične dok opasnost ne prođe. Daman može i ugristi napadača: oštri sjekutići ne služe mu samo za grizenje grube biljne hrane. Zbog 2 gornja sjekutića, razmaknuta jedan od drugoga, neki ih uspoređuju sa slonovima i zamišljaju da ti zubi izgledaju poput sitnih slonovih kljova.

Ako čujete riječ „dassie”, riječ je o damanima. U engleskom je to prilično čest alternativni naziv za ove životinje. Potječe iz nizozemskog jezika, gdje izvorna riječ znači „jazavac”. Jazavci žive u Europi, pa ne iznenađuje da su Europljani slične životinje koje su vidjeli u Africi nazvali istom riječju.

Stjenovite damane može se vidjeti na safariju u Tanzaniji, u nacionalnim parkovima koje obilazimo s Altezza Travelom. Najbolje je odabrati dulji program, primjerice 7-dnevni safari, kako biste vidjeli što više životinja i posjetili najzanimljivije prirodne rezervate.

Možda ćete imati sreće i vidjeti albino damana kojeg smo pronašli u Mkomaziju. A možda ćete susresti i druge rijetke životinje. U Africi su takvi neočekivani susreti uvijek mogući.

Želite li saznati više o putovanjima u Tanzaniji?

Stupite u kontakt s našim timom. Istražili smo najvažnija odredišta diljem Tanzanije. Naši savjetnici za putovanja iz regije Kilimanjara rado će podijeliti praktične savjete i pomoći vam u planiranju putovanja.

Otkrijte još zanimljivih članaka