Promatranje ptica na jezeru Manyara, u Tarangireu i Maasajskoj stepi

Zanimljiva mjesta za promatrače ptica u sjevernoj Tanzaniji uključuju Serengeti, Ngorongoro i jezero Natron, nacionalne parkove Arusha i Kilimanjaro te Nacionalni park Mkomazi, smješten iza planinskih lanaca Pare i Usambara, kao i niz drugih područja.

Među sjevernim nacionalnim parkovima posebno se ističu 2 vrlo posjećena područja: jezero Manyara i Tarangire. Ta su mjesta u svijetu poznata još od vremena Ernesta Hemingwaya, koji je sa suprugom mnogo putovao britanskim kolonijama, uključujući područja današnje Tanzanije i Kenije. U Serengetiju, na obalama jezera Manyara i u blizini današnjeg parka Tarangire, pisac je dulje boravio, lovio životinje, proučavao lokalnu kulturu te, među ostalim, napisao publicističku knjigu „Zeleni brežuljci Afrike“ i pripovijetku „Snjegovi Kilimanjara“. Već 1930-ih bogat životinjski svijet i izrazita prirodna ljepota istočne Afrike privlačili su znatiželjne i zahtjevne putnike.

Oba velika nacionalna parka i njihova okolica i danas su stanište iznimno raznolikog i brojnog životinjskog svijeta. Ovdje žive i mnoge vrste ptica koje ljubitelji promatranja ptica žele vidjeti i dodati na svoje popise. U ovom članku donosimo pregled ptičjeg svijeta koji se može vidjeti na putovanju u Tanzaniju usmjerenom na promatranje ptica na jezeru Manyara, u Tarangireu i Maasajskoj stepi.

Jezero Manyara

Ovo šire područje obuhvaća jezero Manyara, istoimeni nacionalni park u cijelosti, dio jezera koji nije uključen u park te šumski rezervat Marang, koji se uzdiže iznad parka. Jezero je slano, ali ne toliko kao Natron i Eyasi, jer ga napajaju slatkovodne rijeke. Najveća dubina jedva prelazi 3,5 metara, a prosječna je, prema mjerenjima, manja od 1 metra. Još jedna značajka povezuje ga s navedenim jezerima: golema jata plamenaca, često u tisućama jedinki, okupljaju se na Manyari. Ukupno, vode jezera u jednom trenutku mogu privući više od 2 milijuna vodenih ptica, među kojima su najbrojniji mali plamenci (Phoeniconaias minor).

Na jezeru Manyara žive i žutokljune rode (Mycteria ibis), ružičastoleđi pelikani (Pelecanus rufescens), marabui (Leptoptilos crumenifer), koji se tradicionalno gnijezde u njihovoj blizini, te sive čaplje (Ardea cinerea).

Na muljevitim obalama jezera zabilježili smo selice iz Euroazije – pjegave štijoke (Porzana porzana) koje ondje zimuju te crvenogrle trepteljke (Anthus cervinus). Istočno od jezera, izvan nacionalnog parka, nalazile su se skupine crvenorepih tkalaca (Histurgops ruficaudus), endemskih za Tanzaniju, koji tijekom kišne sezone biraju poplavljene pašnjake. Ondje su viđene i male vjetruše (Falco naumanni) te stepske eje (Circus macrourus) na zimovanju. Sjeverno od jezera zabilježena je i madagaskarska čaplja ribnjakarica (Ardeola idae), ugrožena vrsta.

Jezero Manyara stanište je i patke žličarke (Spatula clypeata), velikih bijelih pelikana (Pelecanus onocrotalus), vlastelica (Himantopus himantopus), sabljarki s prema gore zakrivljenim kljunom (Recurvirostra avosetta), kaspijskih kulika (Charadrius asiaticus), prutki močvarica (Tringa stagnatilis), galebokljunih čigri (Gelochelidon nilotica) i drugih vrsta koje nastanjuju jezera Natron i Eyasi te močvare doline Yaeda.

U samom Nacionalnom parku jezero Manyara poznato je oko 400 vrsta ptica. Uz već spomenute, ovdje se bilježe i ptice grabljivice poput palminog supa (Gypohierax angolensis) i Ayresova orla kliktaša (Hieraaetus ayresii). Ukupno je u parku zabilježeno oko 50 vrsta grabljivica.

Pozornost posjetitelja redovito privlače i šareni stanovnici nacionalnog parka, među njima sivoglavi vodomar (Halcyon leucocephala), srebrnoobrazi kljunorožac (Bycanistes brevis) i sivi krunasti ždral (Balearica regulorum), poznat po zlatnoj kresti. Potonja se vrsta, nažalost, smatra ugroženom.

Ako želite ozbiljno pristupiti promatranju što većeg broja vrsta na ovom području, treba uzeti u obzir da je šire područje, izvan granica jezera i samog nacionalnog parka, posebno važno za promatranje ptica i prepoznato kao značajna ptičja zona. Zato je ovdje i osnovan Biosferni rezervat jezero Manyara, koji obuhvaća nacionalni park i okolna proširena područja. Ukupno se ovdje može očekivati oko 600 vrsta ptica. Istočno od jezera nalazi se i migracijski koridor divljih životinja Kwa Kuchinja, kojim se mnoge životinje kreću od jezera Manyara prema bazenu Engaruk na sjeveru i prema susjednom Nacionalnom parku Tarangire.

Nacionalni park Tarangire

Ovaj nacionalni park poznat je prije svega po velikom broju slonova koji žive na njegovim prostranim područjima prošaranima golemim baobabima. Tarangire obuhvaća brežuljke i niske močvare, tipične za krajeve Maasajske stepe prema istoku. Ime je dobio po rijeci koja teče kroz park prema sjeveru i ulijeva se u jezero Burungi izvan granica nacionalnog parka. I to se jezero smatra važnim područjem za ptice i bioraznolikost.

U Tarangireu živi više od 500 vrsta ptica. Najprepoznatljiviji i najlakše uočljivi svakako su afrički nojevi (Struthio camelus) i kori droplje (Ardeotis kori). Nojevi se smatraju najvećim pticama na svijetu i mogu, uz sretan udarac, usmrtiti lava ili čovjeka, dok su kori droplje najteže ptice sposobne za let. Nojevi mogu težiti do 130 kilograma, a droplje do 20 kilograma. Promatračima ptica zanimljiva je i savanska trepteljka (Anthus caffer), koja se u istočnoj Africi smatra rijetkom vrstom.

Ovdje je zanimljivo uočiti i šarenog crveno-žutog barbeta (Trachyphonus erythrocephalus). Ta je vrsta poznata po tome što zauzima stare mravinjake i termitnjake te se za takva skloništa nadmeće s mungosima. Još jedna izrazito lijepa ptica koja koristi napuštene termitnjake jest jorgovanoprsa zlatovrana (Coracias caudatus). Gnijezda često smješta i u mrtva stabla. Njezino je šareno perje posebno prepoznatljivo: jorgovanasta prsa, plav trbuh, zelen zatiljak, jarko plave linije donjeg dijela krila, mekano smeđe gornje perje krila, lice s crvenkastim obrazima i bijelom prugom nalik inju. U susjednoj Keniji smatra se neslužbenim simbolom zemlje.

U parku živi 8 vrsta vodomara, uključujući jednog od najmanjih pripadnika porodice, afričkog patuljastog vodomara (Ispidina picta) duljine tijela od samo oko 11 centimetara, te najvećeg u Africi –  velikog vodomara (Megaceryle maxima) koji doseže 46 centimetara visine. Zanimljivo je da pripadnici potonje vrste žive uz riječne obale; njihova su gnijezda dugi tuneli koje ptice kopaju kljunom i kandžama kako bi jaja položile na kraju tunela. Prosječna duljina takvih riječnih gnijezda iznosi 2 metra, a jednom je pronađen tunel dug 8,5 metara.

U Tarangireu je zabilježeno i 9 vrsta kljunorožaca. Ime su dobili po velikim izraslinama iznad kljuna, koje podsjećaju na kravlje rogove. To su oprezne, ali vrlo glasne ptice oštrih i prodornih krikova. Ako se takva ptica uhvati, glasno će se oglašavati do iznemoglosti, što je postalo poznato nakon prvih pokušaja pripitomljavanja kljunorožaca. S tim posebnim pticama to ne treba pokušavati.

Najveći među svim kljunorošcima, južni kopneni kljunorožac (Bucorvus leadbeateri), leti nacionalnim parkom i neustrašivo lovi otrovne zmije, kornjače, mungose i zečeve, kao jedini pravi grabežljivac među svim vrstama te porodice. Među drugim vrstama kljunorožaca zabilježenima u Tarangireu su srebrnoobrazi kljunorožac (Bycanistes brevis), trubački kljunorožac (Bycanistes bucinator), afrički sivi kljunorožac (Lophoceros nasutus), istočni žutokljuni kljunorožac (Tockus flavirostris), Von der Deckenov kljunorožac (Tockus deckeni) i sjeverni crvenokljuni kljunorožac (Tockus erythrorhynchus). Potonja je vrsta poslužila kao predložak za poznati crtani lik Zazua iz animiranog filma Kralj lavova.

Posebno vrijedi spomenuti tanzanijskog crvenokljunog kljunorošca (Tockus ruahae), koji je, kako mu ime govori, endem Tanzanije. Ti kljunorošci najradije sjede na stablima u savani, odmaraju se ili traže glodavce i kukce, ali i sjemenke i plodove, jer su svejedi. Drugi tanzanijski endemi koji se mogu naći u Tarangireu su širokoprstenasta naočarka, poznata i kao kilimanjarska naočarka (Zosterops eurycricotus), te žutovrati agapornis (Agapornis personatus). Neki ornitolozi endemima Tanzanije smatraju i Fischerova agapornisa (Agapornis fischeri), pepeljastog čvorka (Lamprotornis unicolor) i crvenorepog tkalca (Histurgops ruficaudus).

Maasajska stepa

Južno od nacionalnih parkova Arusha i Kilimanjaro, točno između nacionalnih parkova Tarangire i Mkomazi, prostire se veliko polusušno travnato područje. Riječ je o visoravni koju s istoka i jugoistoka omeđuju planinski lanci Pare, Usambara, Nguru i Nguuu. Na samoj visoravni povremeno se vide niske, usamljene planine i brežuljci. Zbog nedostatka rijeka i drugih stalnih vodenih površina vegetacije je malo, a u sušnim razdobljima vode uopće nema. Zabilježeno je da slonovi, koji inače žive u susjednom Tarangireu, rado dolaze ovamo tijekom kišne sezone. Maasai su ta područja tradicionalno koristili za ispašu stoke. Stepa se naziva Maasajskom stepom i obuhvaća oko 3.000.000 hektara.

Na ovom je području teško odrediti ptičju zonu jasnih granica, pa se na karti obično vidi tek približno i prilično proizvoljno označen ravni krug. Ipak, ovdje žive zanimljive ptice, a područje tek treba sustavno istražiti. Spomenut ćemo samo nekoliko vrsta vrijednih pozornosti, uz napomenu da za Maasajsku stepu još nema mnogo pouzdanih podataka i da je očekuju daljnja istraživanja.

Ovdje su zabilježene stotine gnijezdećih kolonija crnoglavog tkalca (Ploceus melanocephalus). Supovska biserka (Acryllium vulturinum), nazvana tako jer joj vrat i glava podsjećaju na supove, dobro se snalazi u sušnim dijelovima stepe. Bagremove sjenice (Melaniparus thruppi), patuljaste batisice (Batis perkeo), ljuskave čavrljanke (Argya aylmeri), južni debelokljuni kanarinci (Crithagra buchanani) i druge vrste prilagođene životu na zemlji bez vode uspijevaju na prostranstvima Maasajske stepe.

Kamenite brežuljke nastanjuje lijena cistikola (Cisticola emini). Neki izvori ovu vrstu spajaju s drugom i navode je kao Cisticola aberrans. Na engleskom se te 2 vrste nazivaju Lazy Cisticola i Rock-loving Cisticola. Upravo druga vrsta nastanjuje podnožja Maasajske stepe u Tanzaniji, gdje se izmjenjuju šumarci i stjenovit teren.

Ti su brežuljci dobro stanište i za stijenske grmuše (Thamnolaea cinnamomeiventris), Hildebrandtove frankoline (Pternistis hildebrandti) i pjegave legnje (Caprimulgus tristigma). Među grabežljivim vrstama Maasajsku stepu nastanjuju orlovi: stepski orao (Aquila rapax), ratnički orao (Polemaetus bellicosus), Verreauxov orao (Aquila verreauxii) i afrički jastrebasti orao (Aquila spilogaster). Naravno, na prostranoj visoravni uspijevaju i druge ptice grabljivice.

Među pticama selicama koje se ovdje često opažaju su europske zlatovrane (Coracias garrulus), drozdoliki slavuji (Luscinia luscinia) i bijelogrli crvendaći (Irania gutturalis). Dolaze iz Euroazije. Od izvornih afričkih ptica koje u stepu dolaze prezimiti, tu su jakobinske kukavice (Clamator jacobinus) i skakavčari (Butastur rufipennis) – jedini pripadnici roda Butastur čije je područje rasprostranjenosti ograničeno na afrički kontinent. Kukavice je zanimljivo promatrati: kao gnijezdni paraziti polažu jaja u gnijezda drugih ptica i često djeluju u paru; dok mužjak odvlači pozornost domaćina gnijezda, ženka polaže 1 ili čak više jaja. Njihove su „žrtve“ često brbljavice (Turdoides), vjerojatno zato što je boja njihovih jaja slična boji kukavičjih jaja.

Općenito, Maasajsku stepu nastanjuju izdržljive ptice, među kojima ipak ima vrlo živopisnih i lijepih vrsta. Dobar je primjer zlatna trepteljka (Tmetothylacus tenellus), koja bira suhe savane i grmolika područja kakvih u Maasajskoj stepi ima mnogo.

Od tanzanijskih endema koji ovdje žive mogu se spomenuti pepeljasti čvorak (Lamprotornis unicolor) i žutovrati agapornis (Agapornis personatus).

Koji se još endemi mogu pronaći u Tanzaniji i gdje ih tražiti te koja se mjesta smatraju najzanimljivijima za ornitologe i promatrače ptica u ovoj istočnoafričkoj zemlji? Odgovore donosimo u članku „Tanzanija. 10 najboljih mjesta za promatranje ptica“.

Želite li saznati više o putovanjima u Tanzaniji?

Stupite u kontakt s našim timom. Istražili smo najvažnija odredišta diljem Tanzanije. Naši savjetnici za putovanja iz regije Kilimanjara rado će podijeliti praktične savjete i pomoći vam u planiranju putovanja.

Otkrijte još zanimljivih članaka