Izvještaj s uspona na Ol Doinyo Lengai

Uspon na aktivni vulkan u srcu Tanzanije

Našu ekspediciju s Altezza Travelom započeli smo safarijem u Serengetiju. Nakon safari vožnje odlučili smo se ne odmarati, nego se popeti na aktivni vulkan. Izniman vulkan Ol Doinyo Lengai nalazi se na području jezera Natron. Njegovo ime na lokalnom jeziku Maasai znači „Božja planina”. Altezza Travel organizirao je naš prijevoz do jezera Natron i smještaj na tom području te se pobrinuo za sve pojedinosti kako bismo se na vulkan mogli popeti sigurno.

Smjestili smo se u Lengai Lodge: osnovan i pomalo robusniji smještaj, ali s izvanrednim pogledom. Područje jezera Natron općenito ima ograničen izbor pansiona te vrlo malo lodgeova ili hotela više kategorije. Ova udaljena lokacija donosi prirodu u čistom, netaknutom obliku, ali bez komfora razvijenijih područja.

Stigli smo rano i imali poslijepodne za odmor. Moj suputnik i ja odlučili smo protegnuti noge kratkim izletom do slapa Ngare Sero. Posjetili smo i obalu jezera Natron, ružičastu od tisuća plamenaca. Ovo je manje posjećeno područje i zadržalo je svoju sirovu ljepotu. Nije rijetkost vidjeti žirafe kako se skrivaju u bagremovim šumarcima ili zebre koje lutaju muljevitim obalama jezera.

Jezero Natron nije poznato samo po prirodi, nego i po velikoj zajednici Maasai. Maasai su poznat narod podrijetlom iz Tanzanije i Kenije, koji čuva tradicionalan način života. Posebno su zanimali mog suputnika Dmitryja, toliko da je sam sebi postavio izazov: popeti se na Ol Doinyo Lengai u tradicionalnoj odjeći Maasai.

Bio je odjeven u potpunom stilu Maasai: ogrtač od 2 komada tkanine, zvan ‘shukas’; sandale izrađene od recikliranih automobilskih guma; malu mačetu; štap za hodanje i pojas. Očito je to sve što treba za uspješan uspon.

Uspon je noćno planinarenje, a skupine kreću u mraku kako bi stigle na vrh Božje planine. Noćni uspon ima posebnu dinamiku: ispred cipela osvijetljeno je tek nekoliko koraka.

Uspon je započeo u podnožju Ol Doinyo Lengaija, već na 1.100 m nadmorske visine. Bio sam pripremljen s termo slojevima i toplom jaknom, dok je Dmitry, naravno, nosio samo tradicionalnu odjeću Maasai. Obojica smo imali čeone svjetiljke, ključan dio opreme za noćne uspone. Ukupna visina vulkana nešto je manja od 3.000 m, što znači da nas je do kratera na vrhu čekalo gotovo 2.000 m visinske razlike, većinom u mraku i samo uz svjetlo čeonih svjetiljki.

Kako je uspon postajao strmiji, Dmitryju je bilo sve teže. Sandala od automobilske gume mu se potrgala pa je nastavio hodati samo u čarapama. Puhao je vjetar, a ispod tkanine ‘shuka’ nije imao ništa što bi ga grijalo, no ipak je nastavio dalje.

Prvo svjetlo zore dočekali smo na približno 2.600 m nadmorske visine i okrenuli se prema dolje, prema snažnom prizoru afričkog krajolika ispod nas.

S boljom vidljivošću ispred sebe sam uočio kameni toranj: to je bio naš cilj. Ipak, djelovao je gotovo varljivo jer, koliko god koraka napravio, činilo se da se nimalo ne približavam toj velikoj stijeni.

Ovaj dio uspona najzahtjevniji je zbog izrazite strmine i skliskog vulkanskog pepela. Iako imam dobro iskustvo u planinarenju i ne koristim trekking štapove, na pojedinim sam se mjestima morao kretati četveronoške. Koristio sam tehniku scramblinga i na nekim dijelovima puzao na rukama i koljenima.

Kako smo se približavali krateru, miris sumpora postajao je sve izraženiji i neugodniji. Riječ je o plinu iz fumarola, koji izlazi kroz otvore u blizini kratera, i bio je znak da smo sve bliže cilju. Kao i kod svih aktivnih vulkana, treba imati na umu da se oko kratera oslobađa ugljični dioksid. Tijekom našeg uspona puhao je stalan vjetar koji ga je sigurno raspršivao, no planinari trebaju biti oprezni u udubinama i klancima gdje je protok vjetra zaustavljen.

Napokon smo stigli na vrh. Bilo je pravo vrijeme za izlazak sunca i pogled koji se rijetko ponavlja. Zadržali smo se promatrajući upečatljivu kalderu pri vrhu Ol Doinyo Lengaija. Planinari mogu prijeći do same kaldere, ali potreban je oprez jer je sastavljena od pepela i očekuje se da će se s vremenom urušiti.

Pogled s vrha vrijedan je napora strmog uspona. Odatle se otvara panoramski pogled na afričke krajolike i cijelu regiju jezera Natron iz ptičje perspektive, uz tiho brujanje lave u pozadini.

Možda je najteži dio uspona na Ol Doinyo Lengai upravo silazak. Nakon noćnog uspona bili smo umorni i mislili na vrući tuš, ali su nas iscrpljene noge prisiljavale na spor tempo. Strmina po kojoj sam se pri usponu morao penjati rukama i nogama sada je na silasku ozbiljno testirala ravnotežu.

Neprestano smo provjeravali visinomjere i računali koliko nam još preostaje do podnožja i zasluženog odmora. Na kraju smo svi sigurno stigli dolje. Uspon nam je ukupno trajao 9 sati, ali vjerujem da nas je Dmitryjev izazov s odjećom Maasai usporio. Siguran sam da bi ga osobe u dobroj fizičkoj kondiciji mogle završiti za 6 ili 7 sati.

Od uspona na Božju planinu uveli smo pravilo da se svaki novi član našeg tima mora samostalno popeti na Ol Doinyo Lengai prije uspona na Kilimanjaro. Nema drugog načina osim vlastitom snagom. Prihvatite izazov uspona na aktivni vulkan u Tanzaniji s Altezza Travelom.

Želite li saznati više o putovanjima u Tanzaniji?

Stupite u kontakt s našim timom. Istražili smo najvažnija odredišta diljem Tanzanije. Naši savjetnici za putovanja iz regije Kilimanjara rado će podijeliti praktične savjete i pomoći vam u planiranju putovanja.

Otkrijte još zanimljivih članaka