Lokaliteti stijenske umjetnosti u Kondoi (stijenske slike Irangi)

U dalekoj prošlosti drevni su umjetnici slikali po stijenama kako bi prizvali pomoć duhova, nadajući se da će izliječiti ranjenog člana plemena ili donijeti uspješan lov. Danas, zahvaljujući dobro očuvanim drevnim stijenskim slikama u prirodnim „galerijama”, možemo promatrati prizore iz života ljudi koji su živjeli prije više stoljeća, pa i prije više tisućljeća.  Jedan takav izniman primjer drevne umjetnosti nalazi se u samom srcu Tanzanije.

Stijenska umjetnost Afrike

U Africi postoje brojni važni lokaliteti stijenske umjetnosti. Ipak, samo ih je desetak doista iznimno po kulturnom i arheološkom značenju. Većina tih dobro očuvanih i izrazito dojmljivih lokaliteta nalazi se u Sahari, kao i na jugu i istoku kontinenta, u područjima kamenitih planina ili suhih pijesaka, što upućuje na klimu koja nije pretjerano vlažna.

U istočnoj Africi dva su takva lokaliteta u blizini Velike rasjedne doline: Kondoa u Tanzaniji i Chongoni u Malaviju. Oba su upisana na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Kondoa se nalazi u istoimenom području, blizu sela Kolo, u središnjoj regiji zemlje, gdje je smješten glavni grad Tanzanije, Dodoma. Lokalitet je otprilike na pola puta od Arushe do Dodome, uz autocestu A104.

Kada se skrene s ceste i krene prema stjenovitim izbočinama, nailazi se na prirodne kamene „balkone” s nadvijenim stijenama na kojima su očuvani poznati drevni crteži. Tipičnu stijensku umjetnost ovdje čine tankolinijski prikazi ljudi i različitih životinja u crvenom okeru, u trku, lovu ili drugim radnjama. Prema najodvažnijim procjenama, neki od tih crteža mogli bi biti stariji od 20.000 godina.

Kofi Annan, poznati 7. glavni tajnik Ujedinjenih naroda rođen u Gani, rekao je da je afrička stijenska umjetnost jedan od najstarijih spomenika ljudske misli na Zemlji. Ta prapovijesna umjetnost čuva priče nastale na samim počecima ljudske mašte. Putnici koji posjećuju te važne drevne lokalitete stijenske umjetnosti dobivaju rijedak uvid u svijet daleke prošlosti.

Što prikazuju crteži u Kondoi?

Masajska strmina jedno je od mjesta u Tanzaniji gdje se nalaze iznimni primjeri drevne stijenske umjetnosti. Neposredno uz nju prostire se velika dolina kojom su nekada prolazile zajednice Maasai, poznate po stočarstvu i ratničkoj tradiciji , tjerajući stoku preko plodne zemlje. Osim Maasaija, na tim su bogatim prostorima živjeli i drugi narodi. Drevni su umjetnici ovdje na stijenskim zidovima prikazivali njihov jednostavan život. Na crtežima se vide prizori lova, obredi prizivanja kiše, životinje koje mirno pasu u savani i mnogo toga drugog. Crteže je osobito zanimljivo promatrati, a maštu često zaokupe neobični prizori dok gledamo ta drevna umjetnička djela.  Siluete neobičnih bića, nacrtane gotovo kao nesigurnom dječjom rukom, brzo nam omogućuju prepoznati poznate životinje poput žirafa, antilopa te, rjeđe, slonova i nilskih konja. No kada se na skicama pojavi više ljudi, detalje nije tako lako razabrati ni razumjeti što se događa.

Crtež iznad prikazuje 3 osobe koje drže dug predmet nalik štapu. Ali što je to? Na glavama imaju i neke velike predmete. Možda stanovnici sela nose pletene košare, što je i danas uobičajeno na selu, a može se vidjeti čak i u gradovima? Bez posebnog znanja ponekad nije moguće ni naslutiti što prikazani ljudi rade. Što drže u rukama? Što rade? Zašto mnogi imaju nerazmjerno velike glave? Jesu li to bujne frizure ili su umjetnici mislili na nešto drugo, a njihove su poruke imale nadnaravno značenje?

Iako je značenje tih crteža zahtjevno protumačiti, mnogi su stručnjacima razumljivi i imaju logično objašnjenje. Primjerice, 7 visokih samostalnih figura koje u rukama drže duge štapove prikazuju žene s tučcima za mljevenje. Takvi drveni mužari i tučci izloženi su u obližnjem muzeju, koji čuva više različitih neobičnih predmeta. Još jedna vrlo zanimljiva i poznata slika, nazvana „Otmica”, prikazuje ženu u središtu, dok je po 2 muškarca sa svake strane vuku za ruke, 2 slijeva i 2 zdesna. Oni zdesna nose maske. Smatra se da su to muškarci iz drugog plemena koji su došli oteti djevojku. Dvojica muškaraca slijeva pokušavaju spriječiti da je odvedu.

Ipak, važno je imati na umu da svako tumačenje prizora koje su stvorili drevni umjetnici ostaje samo tumačenje. Nema jamstva da čovjek sa štapom koji stoji pokraj slona zapravo lovi. Sasvim je moguće da sa životinjom stupa u neki drugi, miran odnos. I široko poznata scena otmice možda je tek ples ili neka vrsta obredne radnje. Točno tumačenje slika treba prepustiti znanstvenicima koji dobro poznaju život i vjerovanja naroda što su nekada živjeli na ovim prostorima. Malo toga znamo pouzdano: ne možemo utvrditi točno vrijeme nastanka stijenskih crteža, imena plemena iz kojih su umjetnici potjecali ni obrede koje su prikazivali. Zato se vrijedi zapitati što o crtežima u Kondoi doista znamo. I unatoč nedostatku preciznih podataka, i dalje možemo promatrati minimalističku ljepotu i suzdržanu privlačnost tih stijenskih crteža koji su do nas stigli kroz tisućljeća.

Zagonetke i teorije o podrijetlu

Danas se najvjerojatnijom čini procjena da su najstariji crteži stari između 5.000 i 7.000 godina. Barem tako o njihovoj starosti govori lokalni muzej, pozivajući se na općeprihvaćenu brojku od 6.000 godina. Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) oprezno navodi da su prikazi stari najmanje 2.000 godina. No postoje i pojedini znanstvenici koji tvrde da su crteži znatno stariji.

Točnu starost crteža nemoguće je odrediti. No u Kondoi je otkriven veći broj drevnih ljudskih nalazišta. Na njima su arheolozi pronašli različite predmete, među ostalim perle, kamene izrađevine i keramiku. Radiokarbonska analiza daje datacije od nekoliko desetaka tisuća godina. Iako crteži ne moraju nužno biti povezani s iskopanim predmetima, jasno je da su ta područja naseljena od davnih, teško mjerljivih vremena.

Još jedna zanimljiva činjenica o stijenskoj umjetnosti u Kondoi jest da su se novi crteži izrađivali sve donedavno. Zabilježeno je da su predstavnici naroda Sandawe 1970-ih nanosili nove prikaze na stijene. Činili su to u obredne svrhe: kako bi prije lova prikazali životinju koju namjeravaju ubiti, prizvali kišu ili ozdravljenje, ili se obratili duhu klana povezanom s određenim brdom u tom području. Znanstvenici ističu iznimnu vitalnost i kontinuitet slikovnih tradicija ove regije.

U svakom slučaju, dojmljivo je koliko su mnogi prikazi dobro očuvani, osobito zato što se nalaze na relativno otvorenim prostorima, a ne u špiljama. Glavni prirodni neprijatelji stijenske umjetnosti su sunce, vjetar i kiša. Ipak, litice su dobro zaštićene od vremenskog trošenja zahvaljujući povoljnom položaju: svi kameni „balkoni” okrenuti su od prevladavajućih vjetrova u regiji. Drveće štiti litice od kiše i sunčeve svjetlosti. Ujedno zadržava podzemnu vodu i ne dopušta joj da se slijeva niz strme kamene padine. Te se stijene tisućama godina nose sa surovim vremenskim uvjetima, a mnoge su preživjele u iznimno dobrom stanju.

Ostaje samo jedan, najaktivniji protivnik: čovjek. Ljudi sijeku stabla i ostavljaju stijenske slike bez zaštite. Poznati su slučajevi nezakonitog vađenja granitnih odlomaka u blizini stijena s crtežima, pa čak i iskopavanja ispod stijena zbog glasina o zakopanom njemačkom zlatu. Opasan je i vandalizam, jer se drevne slike mijenjaju ili brišu. To čine neki turisti, ali i lokalni stanovnici koji i danas održavaju obrede u blizini crteža. Zabilježeni su slučajevi u kojima su se pivo i životinjska mast izlijevali po crtežima u obredu prizivanja kiše. S druge strane, zanimljivo je da se prikazi i dalje koriste u obredima, kao i prije više stoljeća, što govori o iznimnoj dugovječnosti lokalne tradicijske kulture.

Tko su bili umjetnici?

Tko je ostavio te prikaze? Na to pitanje nema konačnog odgovora. Najraširenije je mišljenje da su umjetnici bili preci današnjih Sandawea, koji nastanjuju regiju Dodoma. Iz crteža je jasno da ih nisu stvarali samo raniji lovci-sakupljači nego i stočari koji su ta područja naselili kasnije. Njihove se kulturne tradicije vizualno razlikuju: stariji crteži izvedeni su crvenim i žućkastim okerom, dok su noviji uglavnom rađeni bijelom bojom na bazi kaolina, a ponekad i crnom bojom. Stare crvene crteže obilježavaju prikazi ljudi i životinja. Bijeli crteži djeluju maštovitije, a na njima se često vide različiti geometrijski oblici.

Ako se pokuša preciznije govoriti o narodima koji su stvarali stijensku umjetnost, najvjerojatnije je riječ o Batwama, koji su u Tanzaniji gotovo nestali, te o precima Sandawea i Hadza, naroda koji su tradicionalno živjeli u ovoj regiji. Donedavno su ih se prilično pouzdano svrstavalo u izoliranu khoisansku skupinu, no najnovija genetska istraživanja dovela su tu teoriju u pitanje. Ipak, sličnost jezika Sandawea i Hadza s khoisanskim jezicima upućuje na srodstvo stanovnika središnje Tanzanije s Khoisanima južne Afrike.

Bilo bi zanimljivo pratiti veze i tražiti sličnosti, ili razlike, u tehnikama i obredima između stijenske umjetnosti Kondoe u središnjoj Tanzaniji i crteža pronađenih u Zimbabveu, Namibiji, Bocvani, Eswatiniju i Južnoafričkoj Republici, gdje su Khoisani živjeli u izolaciji. Jedan je od izazova to što ni u Tanzaniji nisu proučena sva stijenska skloništa s crtežima. Mnogi otkriveni lokaliteti još nisu dovoljno dokumentirani. Ne znamo čak ni točan broj pojedinačnih nalazišta s crtežima. Prema različitim procjenama, ima ih između 150 i 450, a možda i više. Posjetiteljima je dostupno tek nekoliko njih. Ukupan broj pronađenih crteža iznosi oko 1.500.

Kofi Annan smatrao je da je možda najveća prijetnja stijenskoj umjetnosti zanemarivanje: kada zbog nedostatka interesa nadležnih institucija i manjka sredstava za istraživanje i zaštitu lokaliteta kulturne baštine oni ostaju ranjivi. Istraživanje crteža, koje je 1950-ih započela paleontologinja Mary Leakey, treba se nastaviti. Tanzanijska stijenska umjetnost čeka svoje istraživače. Već spomenuta mjesta poput Kola 1, s uređenim pristupom, čekaju posjetitelje koji će pridonijeti popularizaciji i financiranju takvih lokaliteta. Ti drevni lokaliteti pružaju rijedak uvid u daleku prošlost tijekom vašeg safarija u Africi i susret s nekim od najstarijih primjera ljudske umjetnosti i kulture.

Kako posjetiti stijenske slike u Kondoi?

Posjet Kolu, u kojem se nalaze 3 najpopularnija lokaliteta stijenske umjetnosti i mali muzej, može se organizirati zasebno ili povezati s obilaskom nacionalnih parkova kao što su Tarangire i jezero Manyara. Relativno blizu nalazi se i Nacionalni park Arusha.

Do Kondoe se iz Arushe automobilom stiže za 3,5 sata. Sam obilazak traje oko 1,5 sati. Do crteža se treba uspeti stepenicama, ali uspon nije velik.

Ako želite posjetiti poznate lokalitete stijenske umjetnosti u Tanzaniji, javite se našem savjetniku i Altezza Travel može uključiti ovaj izlet u vaš safari program.

Želite li saznati više o putovanjima u Tanzaniji?

Stupite u kontakt s našim timom. Istražili smo najvažnija odredišta diljem Tanzanije. Naši savjetnici za putovanja iz regije Kilimanjara rado će podijeliti praktične savjete i pomoći vam u planiranju putovanja.

Otkrijte još zanimljivih članaka